Ni kriv ni dužan Branko Lukić trpi što se država u kojoj je rođen pocijepala na dvije, pa sad živi negdje između. Egzistencijom, porijeklom, imanjem, pa i državljanstvima vezan je i za tamo i za ovamo, s tim što ga preko međe, zbog njemu nejasnih propisa, dočekuju kao ilegalca.
Njegova nedaća je što maltene čim izađe iz kuće postaje strani državljanin u tuđoj, a opet na svojoj zemlji.
Zaseok Mihailovica na Jabuci pogranično je područje koje dijele opštine Prijepolje i Pljevlja, odnosno Srbija i Crna Gora. Lukićevu djedovinu presjeca državna granica – sa jedne strane mu je kuća, a sa druge livade i njive. Ugledni domaćin ima više od 500 ovaca i 50 grla goveda. Milina je vidjeti kad potjera toliku stoku na ispašu. A pašnjak mu samo 200 metara od doma ali – preko granice. Svakog dana on iz štala u Srbiji, sa svoga, ovce i goveda potjera u Crnu Goru, na svoje, da ih napoji. Svjestan da rizikuje kaznu od 100 evra.
A sit sam se kazni naplaćao i postao redovna mušterija suda u Pljevljima.
Ne može legalno do svoje imovine
Muka je Brankova što sa stokom ne može legalno da pređe na crnogorsku stranu svoje imovine. Ne pomaže mu ni što ima državljanstvo Crne Gore stečeno rođenjem u Pljevljima, ni što mu je majka Crnogorka.
Kad se zaputi najbližim putem, idući svojim parcelama – krši Zakon o graničnoj kontroli, kad bi krenuo legalno, preko graničnog prelaza – to je suprotno saobraćajnim propisima
Devet godina imam iste jade. Kad potjeram ovce i krave preko svoga, ali i preko granice, zaskoči me crnogorski policajac i piše kaznu. U početku je, kada se raspala SRJ, bio problem što se zemlja sa crnogorske strane vodila na mog djeda i babu. Prebacivali su mi “na koje to svoje vodiš stoku kad u Crnoj Gori nemaš ništa” i “gdje su ti pasoši za krave i ovce”. Djedu, koji je tada imao 85 godina, odveo sam u Pljevlja i on je te parcele preveo na mene – prepričava Branko.
Kad je pribavio papire da je zemlja njegova i izvadio pasoš za svako grlo stoke, mislio je da više nema prepreka.
Otad me presreću sa nekim drugim propisima. Kažu – “ne smiješ ovuda, ovdje nije predviđen prelazak, moraš na granični prelaz Ranče.” Zamislite sad, imate livadu, dvorište, baštu i da s jednog kraja tog parčeta zemlje ne možete na drugi, nego morate okolo. A tek zamislite da koračate svojom parcelom i negdje na pola postanete strani državljanin – veli stočar sa Jabuke.
Na graničnom prelazu nije dobrodošao
Do Ranče mu je 800 metara od kuće. Odatle mu, jer teren je takav, do livade treba još dva kilometra. S tim što veći dio kojim bi trebalo da pređe otpada na put kojim se ulazi u Crnu Goru. I tu je novi problem.
Ni na graničnom prelazu, iako imam sve papire, nisam dobio zeleno svjetlo. Vele, sa toliko stokom napravićeš gužvu. Kažu, na šta će da liči granični prelaz kad u koloni, u turističkoj sezoni, čeka po 30 automobila, a ti kreneš sa 500 ovaca i 50 krava, napravićeš stočni vašar – priča Lukić i sam svjestan kakav bi kuršlus nastao kad bi legalno poveo stoku na ispašu.
Nije više ni pokušavao preko graničnog prelaza. Mora kroz svoje, kroz zabranjeno. Najmanje dva puta dnevno ide u Crnu Goru, četiri puta pređe granicu. Nekada ga uhvate i kazne, nekada ne.
Drugog izbora nemam, jer stoka neće ni žedna ni gladna, a i ne razumije se ni u pare ni u propise. U ovo drugo, iskreno, ni ja – sliježe ramenima Branko Lukić.
Tako svakoga jutra ovaj stranac na svom imanju mora iz Srbije u Crnu Goru. Spreman je da prekrši pravila granice i plati kaznu.
I sve tako dok ne usvoje neki lex specialis za njega i njegovu stoku.
Izvor: Blic.