U planinskim predjelima, kakvih u BiH ima na pretek, kozarstvo ima perspektivu. Ali se ipak samo rijetki odlučuju da se bave ovom granom stočarstva, srpskainfo.
Selo Očauš kod Teslića
Među tim rijetkima najuspešniji je Miroslav Klječanin. Uzgajivač koza iz sela Očauš kod Teslića. On je na skoro hiljadu metara nadmorske visine osnovao “Mons produkt”. Ova mini mljekara ima zadatak da preradi mlijeko 210 alpskih koza, koliko ih ima u Miroslavljevom stadu.
Pravimo četiri vrste domaćeg kozjeg sira, kozje mlijeko, surutku, jogurt, kozji krem sir. Kilogram polutvrdog sira košta 20 KM, ali za jednu krišku polutvrdog sira treba od osam do deset litara mlijeka. Prodajemo i flaširano kozje mlijeko i jogurt, objašnjava Klječanin.
U njegovoj mljekari za preradu kozjeg mlijeka kapaciteta 3.000 litara dnevno, prerađuje se oko 600 litara dnevno, pa Miroslav traži kooperante.
Ističe da je najveći problem što osim manjih podsticaja koje dobija od Ministarstva poljoprivrede RS, nema drugu pomoć. Jer nikog ne interesuje napredak ove grane stočarstva.
Klječanin je svoju farmu koza osnovao prije pet godina. Njegovo stado je jedino alpino stado koza u RS. Da bi se posvetio ovom poslu Klečanin je napustio je posao i karijeru u Italiji, gdje je radio 25 godina. Kozarstvo smatra jednom od perspektiva za cijelu BiH.
Farma Herak
O biznisu i perspektivi nije razmišljala Azelma Zekotić (34), kada je 2009. godine, na drugom kraju BiH, u podnožju Vranice kod Gorjeg Vakufa, iz zabave nabavila dvije koze i jarca. Danas je Azelma ponosna vlasnica farme koza “Herak” sa 60 grla.
Od mlijeka koje dobijem pravim sir, a tražena su i jarad. Imamo stalne mušterije u našem gradu, a bude i narudžbi iz drugih opština. Uglavnom, zadovoljni smo, priča ona.
Posao oko koza je, dodaje, prilično naporan, a zarada solidna, ali ne tolika da bi uzgajivač mogao ulagati u napredak farme, bez pomoći sa strane.
Kompletnu priču o Azelminim kozama možete pročitati na “Počeli iz radoznalosti a sada imaju farmu koza“
