Subota , 4 Jula 2020
Početak / Agro reportaže / Konji se ponovo vratili u njive u Lijevče polju i Potkozarju

Konji se ponovo vratili u njive u Lijevče polju i Potkozarju

Zahvaljujući Savi Vasiljeviću iz Rogolja, koji uzgaja paradne konje i nekoliko puta godišnje ih preže u fijaker, te Mići Ristiću iz Laminaca i Jovi Lepiru iz Brestovčine, koji konje uzgajaju radi utrka i prezanja u zaprege, konji nisu iščezli iz ovih krajeva.

Kobila cura u bašti

Ipak, konji se vraćaju i u poljoprivredu.

 

Kobilom zvanom Cura i željeznom ralicom iskovanom prije više od stotinu godina, Slobodan Ilić iz Brestovčine kod Gradiške priprema zemljište za sjetvu krompira i ostalog povrća. Kaže da ga sve podsjeća na djetinjstvo, kada je na identičan način pomagao svojim roditeljima.

Sebi, prijateljima i komšijama  pravim redove za sjetvu krompira i ostalog povrća. Ovo je stari način obrade zemljišta, ali  veoma pouzdan. Jedino se Cura odvikla od posla pa je moram voditi radi pravca. A kada nikne krompir imam za ovu ralicu i motičice pa ću prvo isjeći  korov, a onda i zagrnuti krompir. Hrane mora biti, ko zna kad će nestati ove korone, rekao je Ilić.

Konji se mogu vidjeti u njivama i u Donjim i Gornjim Karajzovcima, Romanovcima, ali i prigradskim naseljima Kozinci i Bok Jankovac. Prednost ovakve obrade je smanjeno gaženje zemljišta i lakše manevrisanje na malom prostoru.

Zemlja je mnogo rahlija kada se priprema konjima. Traktori male parcele ugaze, sabiju tlo i tu su onda problemi. U mom selu , Rogoljima, konji ne obrađuju zemljište, ali služe za parade, folklor i razne manifestacije. Tu je neprikosnoven Savo Vasiljević, kaže agronom Momir Cvjetković.

 

Sve je više paradnih čilaša

Najpoznatiji ljubitelj konja u cijelom Lijevče polju je Jovo Lepir. Jovo potiče iz Bajinaca, sela koji ima konjički klub. I sam je u Gradišci osnovao klub „Posavko“. Zahvaljujući njemu i Mići Ristiću, konji nisu u ovom dijelu naše zemlje otišli u istoriju.

Samo da prođe ova muka zvana virus korona. Upregnućemo konje u zapregu, spremiti rakije, slanine, domaćeg hljeba, suvog mesa i na nekoliko dana odosmo u manastir Osovicu na planini Motajica. Orme su spremne, kola uglancana, sjetva i radovi u voćnjaku završeni. Odvojićemo vremena i za uživanje, rekao je Jovo Lepir.

Serif stavio masku i sebi i konju

Maska sebi, maska konju, što je sigurno sigurno je

Da ljubav prema konju može biti neograničena, potvrđuje primjer Šerifa Seferovića iz Lipovače kod Gradiške. I Šerifov Dorat odradi poslove u bašti, ali većinu vremena provede obilazeći otpade, kako bi se sakupilo što više sekundarnih sirovina. Zanimljivo je da je Šerif i sebi i Doratu stavio maske protiv korone, vodeći se geslom, što je sigurno, sigurno je.

Morao sam i Doratu staviti platno na glavu, jer on nas hrani. A i volim ga , pametan je kao čovjek, rekao je Seferović.

Ljubav prema konjima nema granice, a to pokazuje i Boro Klincov. Boro je instruktor vožnje, a dosta vremena i novca odvaja za vlastitu farmu poni konja. Njegov primjer, kao i primjeri zabilježeni u Rogoljima, Lamincima i Brestovčini, pokazuju da su konji presudni i za razvoj seoskog turizma. Konačno i tom segmentu treba posvetiti dovoljno pažnje.

Boško Grgić 

Autor Boško Grgić

Boško Grgić

Provjerite takođe

Kako zaraditi od konjskog stajnjaka

Snalažljivi penzioner Gojko Dardić savjetuje kako zaraditi od konjskog stajnjaka

Poslije penzionisanja prije desetak godina, Gojko Dardić iz Gradiške, bivši rukovalac građevinskim mašinama, posvetio se …