Miletovo cvijeće u svakom bh. selu, limuni u Dalmaciji | Agroportal.ba
Agro reportažeAgro vijesti

Miletovo cvijeće u svakom bh. selu, limuni u Dalmaciji

U plastenicima Mileta Popovića u bosanskogradiškom selu Gornji Karajzovci poslovi su u punom jeku. 

Do početka aprila treba završiti sadnju sezonskog cvijeća, a u toku su i kalemljenje, berba južnog voća. Te održavanje plastenika na površini od pet dunuma, prodaja pristiglih sadnica. Mile se krajem devedesetih preorijentirao na uzgoj južnog voća i cvijeća nakon što je uvidio da od povrća ostvaruje samo gubitke.

Prelijepo drvo

Limun je moje pravo otkrovenje i osvježenje. Godišnje proizvedem skoro 2.500 sadnica limuna, mandarine, klementine i drugog južnog voća. Većinu sadnica južnog voća prodajem u Hercegovini i Dalmaciji. Uspio sam ukrižati limun i narandžu pa dobivam slatko-kiselkaste plodove, koji su veoma jestivi i gule se lako kao mandarine.

Mile se ponosi i sadnicama limuna s krupnim plodovima, među kojima nisu rijetki oni od 600 grama. Njegova okupacija je u posljednje vrijeme kalemljenje kineskog na domaći, bosanski bagrem. Ove godine će proizvesti 500 sadnica ovog prelijepog drveta, koje cvjeta i miriše tokom cijele vegetacije.

U Ljubljani već postoje drvoredi kineskog bagrema. Obećao sam načelniku Zoranu Adžiću pokloniti dosta sadnica, jer naša općina uskoro postaje grad. Onda će svi oni koji budu dolazili kod njega u posjetu, vidjeti to prekrasno drveće i eto meni posla.

Brojni prijatelji

Jednu trećinu proizvoda Mile proda na licu mjesta, kod kuće. Preostalo razvozi po cijeloj državi. Glavni posao, prodaja sezonskog cvijeća, tek predstoji.

Nema sela u cijeloj Bosni i Hercegovini u kome nema mog cvijeća, voća ili ukrasnog bilja. Cvijeće mi je stvorilo veliki broj prijatelja u Tešnju, Sarajevu, Mostaru, Bihaću, Bijeljini ili Tuzli. Nema gdje me nema i gdje me ljudi ne znaju.

Repromaterijali, koji naglo poskupljuju, izostanak bilo kakvih podsticaja i subvencija te zapetljana birokratija zadaju Miletu Popoviću i njegovim kolegama velike probleme.

Sa mnom je moj unuk, imenjak Mile. On je poljoprivredni tehničar. Sve ovo ostaje njemu. Kad bi imao bilo kakve subvencije, imao bi volju da ostane. Bojim se da ne ode u inozemstvo kod majke. Zaljubljenik je u ovu vrstu proizvodnje, ali treba mnogo truda da se zaradi, a može se zaraditi.

Popović navodi da bi Bosna, kad bi svi u državi radili koliko on, za dvije godine bila bez dugova.

Pročitajte još...   "Sava" potpisala ugovore sa kooperantima

U šestoj deceniji u školskoj klupi

Jedan dovitljivi profesor iz Bosanske Gradiške upitao je Mileta da li bi prihvatio petnaestak učenika smjera hortikultura na praksu. Mile ih je prihvatio. Pomogli su mu, a on ih je naučio mnogim tajnama proizvodnje. No, vrlo brzo i sam je morao u školske klupe.

Nisam mogao prodavati sadnice i cvijeće, jer nisam poljoprivredni tehničar. Džabe što imam ogromno znanje i praksu. U šestoj deceniji života morao sam ići u školu i polagati vanredno. Susretao sam se sa predavačima koje sam ja učio.

Izvor: Avaz.

Shares
Slične objave
Agro oglasiAgro vijesti

Male radnje, velike priče

Agro vijesti

Uzgajivači ribe u RS se žale na nelegalan uvoz