Iz godine u godinu veliki broj voćarskih i povrtarskih kultura trpi sve veću štetu od posljedica grada i drugih vremenskih neprilika. Mnogi proizvođači nemaju protivgradnu zaštitu niti osiguravaju svoje usjeve, a često ni te preventivne mjere ne budu dovoljne za sigurnost.
Štete od grada često znaju da budu fatalne i “ubiju” hektare zasada.
Mnogi poljoprivredni proizvođači su tako i ove godine ostali bez roda, pa samim tim i bez zarade. Pojedini prijete da će gasiti proizvodnju jer više ne mogu da se nose s gubicima, a ulaganja u zaštitu od grada su velika i uz male prinose gotovo nedostižna za većinu.
Direktor voćarske zadruge “Bačka jagoda” Vlado Šomoši za Danas kaže da se u odbrani od grada uglavnom oslanjaju na lokalne protivgradne stanice.
– Protivgradne mreže u zasadima jagoda iz praktičnih razloga ne koristimo. Jagoda se gaji kao jednogodišnja ili dvogodišnja biljka, stoga je to vrlo nepraktično i skupo – svake ili svake druge godine skidati i ponovo postavljati – ukazuje on.
S druge strane, Šomoši tvrdi da je broj proizvođača koji osiguravaju svoje usjeve posljednjih godina u padu.
– Razlog za to je što ljudi pokušavaju da uštede i da smanje ulaganja, što se ove sezone pokazalo kao totalni promašaj – smatra naš sagovornik.
Grad je, podsjeća on, zahvatio vrlo široko područje, a štete su bile ogromne, pogotovo ako se uzme u obzir cijena svježe jagode ove sezone, koja uopšte nije bila mala.
– Mali broj proizvođača koji su osigurali zasade je izuzetno zadovoljan saradnjom s jednom osiguravajućom kućom s kojom sarađujemo posljednjih godina. Procjenitelji su vrlo realno sagledali situaciju, a šteta je bila isplaćena u roku od nekoliko dana, tako da ćemo i nastaviti saradnju s njima – poručuje on.
Što se tiče isplativosti, Šomoši naglašava da se osiguranje usjeva uvijek isplati, jer tada “mirno spavaju”.
Podsjeća da postoje i državni podsticaji.
– Oni za naše područje iznose 40%, a u ostalim dijelovima Srbije idu i do 70 ili 80% – navodi on.
Šta je najefikasnije u zaštiti od grada?
Prof. dr Ana Vuković Vimić sa Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu za Danas objašnjava da je najefikasnije u borbi protiv šteta koje nanosi grad postavljanje protivgradnih mreža i zaštita imovine, životinja i ljudi skloništem.
– U poljoprivredi samo protivgradne mreže imaju efikasnost zaštite vjerovatno i preko 90%. Zaklon otporan na grad i jake udare vjetra – jer ove dvije pojave idu zajedno – je jedino pouzdano rješenje – naglašava ona.
Međutim, dodaje, to nije moguće primijeniti kod ratarske proizvodnje zbog velikih površina.
– Tu je jedino rješenje povećanje brzine oporavka od katastrofa, odnosno osiguranje, kako bi se ublažili ekonomski gubici. Ako polise nisu povoljne, onda je to već sistemski problem i neophodno je da država interveniše kako bi poljoprivrednici imali pristup povoljnim polisama osiguranja – ukazuje Vuković Vimić.
Oluje s gradom će, upozorava, usljed klimatskih promjena biti sve učestalije, a raste i prosječna veličina zrna grada.
– Pred ovim izazovima osjećamo se nemoćno, ali ako se upravljanje rizicima u Srbiji dobro sprovede – jer je porast određenih rizika već poznat – gubici se mogu smanjiti, pa i time problemi za poljoprivredne proizvođače. Dakle, važno je da proizvođači budu ekonomski zaštićeni. Drugi prioritet je povećanje subvencija za preporučena rješenja koja jačaju otpornost na klimatske opasnosti – smatra ona.
Sagovornica Danasa podsjeća da se u Srbiji koriste protivgradne rakete za zasijavanje oblaka srebro-jodidom, kako bi se stvorilo više manjih zrna grada koja bi se otopila na putu do tla.
– Da bi se “dejstvo” na oblake dobro sprovelo, potrebno je precizno znati sve uslove u oblacima, koji predstavljaju veoma brzo promjenljive sisteme sa intenzivnim vertikalnim strujanjima, odnosno velikom turbulentnom energijom. Za osmatranja se koriste radarski sistemi. Međutim, i dalje ne raspolažemo znanjem o svim karakteristikama oblaka, pa nije moguće u tačno određeno vrijeme, na tačno određeno mjesto u oblaku, tačno određenom količinom dejstvovati. Ubacivanje srebro-jodida u vertikalne struje je veliki izazov, naročito u superćelijskim olujama koje imaju i najveći potencijal da proizvedu veliki grad – objašnjava ona.
Protivgradne rakete, podsjeća, finansiraju se iz budžeta, i to nekoliko miliona eura godišnje.
– U poređenju s izdvajanjima, na primjer, za sektor za vanredne situacije, ovo je izuzetno mnogo ako se uzme u obzir kolike su potrebe za sektorom za vanredne situacije i uslugama koje oni pružaju, a od ključne su važnosti za bezbjednost građana. Takođe, deficit u finansiranju drugih aktivnosti RHMZ-a dodatno govori da postoje drugi prioriteti u koje mogu da se preusmjere finansiranja, a da donesu višestruku korist – smatra Vuković Vimić.
Profesor Zoran Keserović: Mreže najsigurniji sistem
Profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu Zoran Keserović takođe ističe da su najsigurniji sistemi – protivgradne mreže.
– Dobro je što mnogi proizvođači, posebno kod jabuke, kruške, trešnje ili borovnice, ne podižu zasade bez protivgradnih mreža – naglašava on.
Međutim, po njegovoj procjeni, svega oko sedam do osam odsto voćnih zasada u Srbiji je pokriveno ovim mrežama.
Keserović podsjeća i da je država dosta investirala u protivgradne rakete, ali da se taj sistem pokazao kao neefikasan.
– Zašto je to tako, potrebno je da se analizira. Da li je trebalo u to usmjeriti sredstva ili ih usmjeriti u neke druge programe – poručuje on.
Što se tiče osiguranja, Keserović navodi da, prema statističkim podacima koje imamo iz ranijih godina, jako mali broj proizvođača voća osigurava svoje zasade.
To je svega oko 7%, iako država to subvencioniše, kaže on.
Da li su protivgradni topovi dobro rješenje?
Vuković Vimić kaže da smo u skorije vrijeme svjedoci da je sve veća popularnost protivgradnih zvučnih topova, ali da njihova efikasnost nije dokazana.
– Oni se promovišu poljoprivrednim proizvođačima kao mjera zaštite od grada. Za ovaj metod nema mnogo šta da se kaže jer ni sami proizvođači ne objašnjavaju precizno princip na kojem rade – kaže sagovornica Danasa.
Veliki broj državnih meteoroloških institucija zvanično apeluje da se država i građani ne oslanjaju na zvučne topove, jer nemaju čak ni prihvatljivu naučnu osnovu kojom se opravdava njihovo korištenje.
– Za zasijavanje oblaka ih smatraju nedovoljno pouzdanim, odnosno ulaganja u ovakve vidove zaštite smatraju neopravdanim. Primjera radi, španska meteorološka služba AEMET apelovala je svojim poljoprivrednicima da ne kupuju zvučne protivgradne topove, dok se na našem tržištu pojavljuju proizvođači upravo iz Španije – ukazuje Vuković Vimić.
Navodi da postoje dvije vrste objašnjenja.
– Jedno je da zvučni talas udarom razbija zrno grada u manje dijelove koji se otope na svom putu do tla. Zvučni udar treba da bude toliko jak da polomi led – objašnjava ona.
Drugo objašnjenje je da zvučni talasi treba duže da zadrže zrna grada u vazduhu kako bi se ona otopila.
Sagovornica Danasa navodi i da ovaj top puca na svakih sedam sekundi.
– Fizičkih nelogičnosti je previše. Ako zvučni talas razbija zrno grada, šta uradi mekom tkivu, pticama koje lete iznad? Ako brojite do sedam sekundi, koliko grada padne za to vrijeme? Ako se površina zrna zalijepi za drugo, zar neće porasti veličina zrna grada? Zvučni talas s tla brzo slabi s visinom i ima zanemarljivu energiju u odnosu na energije u oblacima. Svjetska meteorološka organizacija je zvanično izjavila da ne postoji dokaz, ni naučna opravdanost za efikasnost ovakvih topova – zaključuje ona.
S druge strane, Keserović ističe da se najnoviji sistem – SPAG – koristi u 40 zemalja svijeta.
– Imao sam priliku da vidim kako 40 protivgradnih topova u Portugalu štiti oko 1.800 hektara. Radi na principu talasa pod pritiskom koji bi trebalo da zadrži led dok se ne otopi – kaže on.
Prvi protivgradni top u Srbiji stigao je u Bačince i instaliran je prije nekoliko mjeseci.
– Već je u tri ili četiri navrata aktiviran i pokazao se efikasnim. Čovjek koji ga je instalirao ima 25 hektara jabuke, ali je zaštitio i okolinu i druge usjeve – tvrdi Keserović.
Još uvijek se ulazi u taj sistem, i on zahtijeva održavanje.
Keserović podsjeća da je predlagao da Ministarstvo uradi pilot-oglede u Srbiji s ovim sistemom.
– Posebno u dijelovima s intenzivnom proizvodnjom, naročito maline, koja je strateški proizvod. Ako se pokaže efikasnim, treba ga uključiti u sistem podsticaja – naglašava on.
Računica pokazuje da jedna protivgradna mreža po hektaru košta oko 4.000 EUR, a s konstrukcijom i dodatnim elementima – do 17.000 EUR.
S druge strane, SPAG sistem košta oko 57.000 EUR, ali može da traje 35 do 40 godina, ističe Keserović.
(danas.rs)
