Vodenica na rječici Osorni u laktaškom selu Krnete, stara više od vijeka, melje kukuruz i ove jeseni. Dozvola za izgradnju izdata još u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. U njoj se navode dimenzije i izgled vodenice. Vodenica je uglavnom sačuvala svoj izgled, avaz.
Domaći kukuruz
Zahvaljujući penzionerki Radmili Jeremić, vodenica o kojoj vodi brigu već 15 godina gotovo svakodnevno samelje domaći kukuruz za njene potrebe i za nekoliko kuća iz Krneta, Romanovaca i Bakinaca. Pouzdano se zna da je vodenica radila i za vrijeme Austro-Ugarske monarhije te da je preživjela nekoliko država i režima.
Gledala sam dozvolu za izgradnju ove vodenice, izdatu još u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. U tom dokumentu se tačno navode dimenzije i izgled vodenice, tako da je vodenica uglavnom sačuvala svoj izgled, kaže Radmila.
Vodenica je, uz poljoprivredu, bila garant za preživljavanje. Ne samo porodice Jeremić već i velikog broja mještana ovog dijela Potkozarja i susjednog Lijevče polja. Oni su baš u njoj mljeli kukuruz.
Velika pažnja
Radmila kaže da osjeća veliko poštovanje prema drvenom mlinu, koji je nadživio i ratove i vremenske neprilike.
Moj pokojni svekar Jovan je vodenicu naslijedio od svog oca. Ona praktično ide s koljena na koljeno. Osiguravala je prilično siguran život i zaslužila je veliku pažnju. Rad u njoj nije nimalo lak. Ponekad, da bi samljela 100 kilograma kukuruza, moram u vodenici provesti i po 16 sati. Vjerujem da će poslije mene o njoj voditi brigu moji sinovi i kćerka, kaže Radmila.
Dolaze i turisti
Za Radmilinu vodenicu na Osorni i prelijepo dvorište čuli su i turisti. Oni sve češće svraćaju u ovo prelijepo selo. Naruku joj ide i blizina Centra za ekonomski i ruralni razvoj koji promoviše poljoprivredu, seoski turizam i kvalitetniji život na selu. Radmilin primjer je dokaz o opravdanosti rada ovog centra i o isplativosti i idiličnosti života na selu.
