Utorak , Novembar 19 2019
Početak / Agro reportaže / Srbija u problemima: Najplodnija žitnica postaje pustinja?

Srbija u problemima: Najplodnija žitnica postaje pustinja?

Zbog alarmantnog opadanja organske materije, pogotovo u Vojvodini, gdje se nalazi oko 1,7 miliona hektara oranica, njive bi uskoro mogle da postanu neplodne.

Stručnjaci upozoravaju da je nivo organske materije, odnosno humusa u zemljištu, već pao ispod tri odsto, što je na granici optimalnog.

Organske materije je, inače, prije početka intenzivne poljoprivredne proizvodnje na vojvođanskim njivama bilo više od pet odsto, a samo u prethodnih 20 godina taj nivo je pao sa 3,5 na ispod tri odsto, piše Branislav Gulan, publicista i član Naučnog društva ekonomista Srbije.

Krajnji je momenat da, pre svega, država shvati razmere ovog problema i da reaguje. U suprotnom, Vojvodinu uskoro nećemo moći da zovemo žitnicom ni Srbije, a kamoli Evrope.

Ističe Jovica Vasin, stručnjak Instituta za ratarstvo i povrtarstvo u Novom Sadu.

Srbiji, a posebno Vojvodini, prijeti velika opasnost od trajnog osiromašenja zemljišta, što može imati nesagledive posljedice i na proizvodnju. Negativni efekti već su vidljivi, jer uprkos tome što se primjenjuju kompletne agrotehničke mjere, prinosi opadaju.

Oko 75 odsto površine Vojvodine pokriveno je sa dva tipa zemljišta, černozemom i ritskom crnicom, koja je u drugoj polovini prošlog vijeka imala sadržaj organske materije iznad pet odsto, a danas je ovoliki sadržaj humusa prisutan na samo jedan odsto površina.

Problem je i to što rapidno opada stočni fond – u prethodne tri decenije po stopi od dva do tri odsto godišnje. U tome leži odgovor na pitanje zašto se na većini njiva (u Srbiji ima 4,1 miliona hektara obradivih polja) ne koristi stajnjak kao organsko đubrivo, nego mineralna gnojiva.

S druge strane dobro je što se grade novi sistemi za navodnjavanje. Prema podaciam RZS, voda sada stiže samo na 1,5 odsto oranica, ili 46.823 hektara. Istovremeno u svijetu se navodnjava čak 17 odsto površina. Stručnjaci, međutim, upozoravaju da će, čak i ako se izgrade novi sistemi za navodnjavanje, ali bez stajskog đubriva, Vojvodina već za pola vijeka postati pustinja.

Naravno po prinosima. A zaoravanje, umjesto paljenja žetvenih ostataka, moglo bi i te kako da pomogne oporavku njiva. Subvencionisanje proizvođača koji na pravilan način njeguju stajnjak, što državu ne bi koštalo puno, bilo bi dragocjeno. Kad je riječ o obnavljanju stočnog fonda, treba naglasiti da je to dugotrajan proces. Činjenica je da u stvaranju BDP u agraru Srbije stočarstvo učestvuje samo sa 30 odsto, a u svijetu najmanje sa 60 odsto.

Rješenje problema

Rješenje problema treba tražiti u oporavku stočarstva i povećanju broja goveda.

Proces uništavanja stočarstva sa prodajom, ali ne i obnovom fona, počeo je 2018. godine kada je Turska u svijetu kupila 54.000 tona govedine, a u tome 3.609 tona iz Srbije. Prosječna uvozna cijena bila je 3.959 evra po toni, dok je iz Srbije to meso kupljeno po cijeni od 5.314 evra po toni.

Na početku 2018. godine godine Srbija je u tovu imala samo 12.000 junadi, a najveći dio je morao biti zaklan. Zbog visokog kvalieta stoke, to meso Turci su Srbiji platili čak 34,2 odsto više od prosječne cijene po kojoj su meso kupovali u svijetu. Jedan od razloga je što se stoka u Srbiji hrani zdravo, sa hranom bez GMO.

Prema ovim podacima, uvoz govedine iz Srbije vrijedio je 19,2 miliona evra i učestvovao je sa deset odsto u ukupnom uvozu ovog mesa u Tursku 2018. godine.

Inače, Turska je u 2018. godini povećala uvoz sveže i sušene govedine za 5,3 puta. Dvije trećine mesa kupila je iz Poljske, 18 odsto iz Bosne i Hercegovine, a manje od Srbije kupila je iz Ukrajine, Mađarske, Fancuske, Rumunije i Latvije.

Predstavnicima vlasti u Srbiji, prije pola decenije, bilo je ponuđeno da u narednih pola vijeka u EU izvoze po 50.000 tona “bebi-bifa”’ godišnje, ali su oni ostali gluhi na tu ponudu. Oni su tražili juneće meso, a Srbija nudila svinjsko koje se ne može izvoziti u EU, zbog toga što se stoka vakciniše protiv bolesti kuge.

Da bi imali junadi u tovu, potrebno je samo natjerati vlasnike “latifundija” da ponude državi, uslovno, po jedno goveče po hektaru zemlje koju posjeduju. To bi bilo dugoročno rješenje svih problema poljoprivrede Srbije. Kada bi prvo bilo 100.000 junadi u tovu u Vojvodini, a potom toliko još u Srbiji, južno od Beograda.

Inače, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, broj goveda na početku. godine u Srbiji bio je 878.000 svih grla, što je je najmanju broj goveda od početka 20. vijeka. Da li je izvoz u Tursku uticao da se poveća stočni fond u Srbiji, za sada nema zvaničnih podataka.

Izvor

Autor Redakcija

Redakcija
Prvi poljoprivredni portal Posavine i Semberije

Provjerite takođe

Potvrđena svinjska kuga u Srbiji

U Srbiji se pojavila afrička kuga svinja i to u okolini Mladenovca, a to su …