Tartufi, cijenjene podzemne gljive, rastu i u šumama oko Banjaluke. Njihovo pronalaženje zahtijeva znanje, iskustvo i pomoć obučenih pasa, koji njuhom otkrivaju gdje se gljive nalaze.
Prema riječima Mijodraga Vukovića iz Krupe na Vrbasu, poznatog kao Vuk Tartufi, na ovim prostorima zabilježeno je 12 do 13 vrsta tartufa, od kojih sedam do osam ima komercijalni značaj. Vuković je predsjednik Ekološko-gljivarskog udruženja Tartuf iz Banjaluke.
Kako se pronalaze tartufi?
Za razliku od gljiva koje rastu iznad zemlje, tartufi se razvijaju ispod njene površine. Obučeni psi prepoznaju miris zrelog tartufa i označavaju mjesto na kojem se nalazi, a gljivari ga potom pažljivo vade iz zemlje.
U potrazi se Vukoviću pridružuje i glumac Duško Mazalica, kojem je tartufarenje prvenstveno hobi i prilika za boravak u prirodi. Njegov pratilac je Koko, pas rase lagoto romanjolo, poznate po sposobnosti traženja tartufa.
Mazalica kaže da mu je ponekad dovoljno da tokom jednog izlaska pronađe od 100 do 300 grama tartufa za vlastite potrebe, ali da vrijednost takvog dana ne mjeri samo količinom pronađenih gljiva.
– To su za mene neprocjenjivi trenuci. Provedete vrijeme sa psom u prirodi, uživate, a usput pronađete i nešto što vam je zanimljivo – ističe Mazalica, prenosi RTRS.
Kako su vrućine uticale na gljivarsku sezonu?
Iako je gljivarska sezona dobro počela, dugo i sušno ljeto uticalo je na jesenji rast gljiva. Vuković navodi da su visoke temperature tokom avgusta i septembra uticale na kasnije plodonošenje.
– Ova godina je u prvom dijelu jako dobro krenula što se tiče gljiva, međutim, avgust nam je obrao sve što je trebalo da plodonosi u septembru i oktobru. Tako da sada plaćamo ceh visokih temperatura – kaže Vuković.
Gljivari se nadaju povoljnijim vremenskim uslovima i novom talasu rasta, posebno vrganja.
Koliko tartufa je dovoljno za jedan obrok?
Tartufi su cijenjeni zbog specifičnog mirisa i ukusa, ali i ograničene dostupnosti. Prema Vukovićevim riječima, u Evropi su utvrđene oko 64 vrste tartufa. Među bijelim i crnim tartufima ima vrsta s komercijalnim značajem, ali i onih koje ga nemaju.
Na području Republike Srpske i u okolini Banjaluke mogu se pronaći različiti tartufi, uključujući crne vrste karakteristične za jesen.
Dok pojedini bijeli tartufi na svjetskim aukcijama dostižu visoke cijene, Vuković navodi da su lokalne vrste pristupačnije i da je za jedan obrok dovoljno 20 do 30 grama.
Tartufarenje kao dio turističke ponude
Vuković kaže da u potragu za tartufima u banjalučki kraj dolaze i posjetioci iz inostranstva, među kojima su gosti iz Rusije, uključujući Sibir, kao i s drugih kontinenata.
Udruženje Tartuf ovu oblast približava lokalnom stanovništvu kroz Dane gljiva u Krupi na Vrbasu. Posjetioci mogu saznati više o samoniklim gljivama, njihovom sakupljanju i potrazi za tartufima.
Gljivari upozoravaju na otrovne dvojnike
Sagovornici naglašavaju da sakupljanje gljiva zahtijeva oprez i pouzdano poznavanje vrsta.
– Ne igrajte se sa gljivama. Ukoliko ih sakupljate, nemojte rizikovati, jer mnoge imaju svoje otrovne dvojnike – poručuje Mazalica.
Vuković ističe da su iskustvo, vrijeme provedeno u prirodi i poštovanje pravila najvažniji preduslovi za upoznavanje svijeta gljiva i tartufarenja.
(nezavisne.com)