Uzgajanje cvijeća, u duhu pandemije virusa korona, probudilo je interesovanje građana. Tako je protekla godina bila rekordna kada se radi o plasmanu i prodaji raznovsrnog ukrasnog cvijeća.
Ovo tvrdi Admir Alibašić iz sanskog sela Podlug, inače jedan od najvećih proizvođača ukrasnog cvijeća na prostorima Unsko-sanskog kantona, koji se tim poslom bavi već pune dvije decenije.
Kreativan hobi
Sva ta zatvaranja, restriktivne mjere i ograničenja kretanja. Probudili su kod ljudi zanimanje da uređuju vlastite vrtove i sade cvijeće te ukrasno bilje. U protekloj godini smo ostvarili povećan plasman naših proizvoda. U početku je bilo problema zbog prodaje. Jer se nije moglo ići na tržnice. Ali smo potom cvijeće prodavali putem interneta i dostavom preko pošte, kaže Alibašić za “Nezavisne“.
Dodaje kako se vrijedno pripremaju za predstojeću sezonu koja samo što nije započela, a asortiman koji nude je vrlo bogat i raznovrstan.
Novca za cvijeće ima
I pored teške ekonomske situacije u društvu, kako primjećuje, građani ne štede novac kada se radi o kupovini cvijeća. Ističe kako ova vrsta proizvodnje zahtijeva cjelodnevni angažman, trud i ljubav. A posla ima posebno kad je sezona.
U svojim plastenicima uzgaja preko 30 vrsta ukrasnog cvijeća. A veliki broj proizvoda uspijeva prodati već na kućnom pragu.
Imamo tri profesionalna plastenika i jedan staklenik za rasad. Staklenike grijemo na plin. A proizvodimo različito kućno i parkovsko cvijeće. Uzgajamo maćuhice, tratinčice, potočnice, begonije, zumbule, zvončiće i drugo cvijeće, kaže Alibašić.
Dodaje kako sjeme za svoje biljke nabavlja iz Nizozemske, te ga potom rasađuje i uzgaja u plastenicima.
Podška države simbolična
Ovaj vrijedni proizvođač ističe kako je podrška države ovoj vrsti proizvodnje simbolična. Te da se od poljoprivrede ipak može dobro živjeti.
Supruga i ja smo oduvijek gajili ljubav prema cvijeću. Uvijek smo imali i održavali vrt. Pa smo odlučili baviti se poslom koji volimo. Uložili smo novac u kupovinu plastenika i počeli uzgoj ukrasnog cvijeća. U početku nije bilo lako, ali se vremenom isplatilo, priča nam Alibašić.
Kaže kako se posao razvijao iz godine u godinu, tako da je s vremenom širio proizvodnju i danas zapošljava nekoliko stalnih i sezonskih radnika.
