Četvrtak , Novembar 21 2019
Najnovije vijesti
Početak / Agro vijesti / Žene na selu: Ko radi i danas može lijepo da živi

Žene na selu: Ko radi i danas može lijepo da živi

Međunarodni je dan žena na selu. Procjenjuje se da u blizu 60 posto stanovništva BiH živi na selima i manjim lokalnim zajednicama živi se uglavnom od poljoprivrede, a broj zaposlenih muškaraca u ruralnim područjima daleko je veći od žena.

Posjetili smo selo Zagorice nadomak Visokog. Žene u ovom selu kažu, one nisu nezaposlene, jer posla ima na pretek. Poručuju, ko radi na selu i danas može lijepo da živi.

Preko 120 duluma zemlje, tri krave, ovce, svinje, kokoške svakodnevna su obaveza Tereze Sesar. Vožnja traktora samo je dio njenih dnevnih aktivnosti.

Ujutro ustajem u pet sati. Namirim svoje krave, dam brašno, sve što ide. Onda uđem u kuću, pročitam novine. Imamo grupu kuhari, tu sam jer kuvam svašta. Onda ponovo izlazim u osam sati, ovcama nosim brašno, drva nanesem u kuću, i onda je kava u devet sati.

Priča nam je Tereza Sesar.

Kafu pije sa prijateljicom Slavicom. To je njihov ritual.

Pijemo kafu, jedno jutro kod mene, jedno jutro kod nje, i moja svekrva nam se priključi kada je i ona kući.

Raspoloženu svekrvu Anku zatekli smo u kuhinji.

Ovo su mi drugarice.

Kaže Ana Galić kroz smijeh.

Anka danas pravi rezanca-pilav, koji će da nosi rodbini u Austriju. Kaže svi mu se obraduju.

Volim radit’, ali ne volim kopat’. Samo kućne poslove, pletem pape, i eto.

Selo od nekoliko domaćinstava

Iako u nekada velikom selu Zagorice živi tek nekoliko domaćinstava, trude se da bude živo. Ugodnim ga pričaju naše sagovornice čine dobra domaća hrana, piće i druženje.

Svaka srijeda naveče, ima nas šest parova, traje 20 godina to druženje, možda i više. I svaka srijeda je kod nekoga.

Teško im pada odlazak ljudi iz sela, posebno njihove djece. Tereza ima dva sina i dvije kćerke.

Mislim da je lakše djecu na selu odgojiti nego u gradu. Puno je teže ljudima, jer ne mogu djeci zadati neku obavezu. Kod mene su djeca radila, baš su radila.

Kaže Tereza.

Svi su tokom školovanja napustili Zagorice. Dvoje živi u Austriji, a dvoje u Kiseljaku.

Moj sin je direktor, ali i danas kad ga nazovem i kažem: ‘Sine, sjedno se balira, može li neko doći?, on mene nazove i kaže: ‘Dolazim, radim do pet.

Osim radova, u Zagorice se stiže i u vrijeme praznika. Poseban je to izazov za naše sagovornice, ispuniti želje djeci i unucima.

Izvor

Autor Redakcija

Redakcija
Prvi poljoprivredni portal Posavine i Semberije

Provjerite takođe

Devet firmi iz BiH na poljoprivrednom sajmu u Kelnu

Spoljnotrgovinska komora BiH, uz podršku Švedska/USAID Farma dva projekta, organizovala je nastup devet kompanija iz …