Šljivovica, jabukovača, kruškovača i loza su najrasprostranjenije rakije u BiH i ljubiteljima dobre kapljice najdraže, piše avaz.ba
Ipak, ono što se malo zna je to da proizvodnja rakije, promet, kontrola kvaliteta, njeno deklariranje u Federaciji BiH nisu zakonski regulirani, što stvara problem proizvođačima koji žele legalno raditi i praviti „pravu“ rakiju.
Šta su uradile komšije
Trenutno se u FBiH primjenjuje jedino Pravilnik o minimalnim tehničko-tehnološkim i kadrovskim uvjetima za proizvodnju rakija i voćnih vina iz 2014. godine, donesen kao privremeno rješenje do donošenja zakona.
Na državnom nivou od 2008. postoji Zakon o vinu, rakiji i drugim alkoholnim proizvodima od grožđa, ali se u njemu rakija spominje samo u naslovu, na šta su ukazali iz Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH.
Ipak, ova situacija bi mogla biti promijenjena tek iduće godine, kada se očekuje da Federacija dobije prvi zakon o proizvodnji rakije.
Kako nam je pojasnila Muzafera Kalabušić, stručna savjetnica u Odsjeku za prehrambenu industriju Ministarstva poljoprivrede, ove godine će biti izrađen prednacrt zakona, a njegovo donošenje planirano je do kraja 2019. godine.
Prikupljamo materijale, podatke šta su uradile zemlje iz okruženja. Republika Srpska ima takav zakon, dodala je Kalabušić.
Istakla je da će se budućim zakonom definirati šta je rakija, propisati uvjeti koje moraju ispuniti oni koji je žele proizvoditi, propisati način proizvodnje i prometa rakije i drugih alkoholnih pića, kontrola kvaliteta, način označavanja i slično.
To je akcizna roba i bitno je da se zna šta ko plasira, ko proizvodi, koje količine proizvodi. Zakon je važan i da se zaštite potrošači, da se suzbije proizvodnja nacrno i onima koji žele raditi prema propisima da se to omogući, napomenula je Kalabušić.
Litar 20 maraka
Našom viješću da je u planu izrada zakona o rakiji bio je i iznenađen i obradovan Fikret Nadarević, vlasnik destilerije „Nadarević“ iz Tuzle, naglasivši da je zakon itekako potreban, posebno zbog crnog tržišta.
Ko god se ozbiljno i pošteno ovim bavi, on je uvijek za zakon i red na tržištu, istakao je Nadarević.
Kazao je da se mora propisati kako se pravi rakija i mora se znati šta je prirodno piće.
Rakija se pravi od prirodnog voćnog šećera, a vi imate ljudi koji kupe aromu, dodaju alkohol i to onda prodaju kao rakiju. Za jedan litar rakije treba sedam do deset kilograma voća. Trebate ambalažu i niz drugih stvari. Sve i ako imate svoj voćnjak, rakiju ne možete prodavati za niže od 20 maraka za litar, a imate onih koji je prodaju za manje i odmah je jasno o čemu se radi, pojasnio nam je Nadarević.
Dodao je da je situacija sada takva da se i na etiketi može pisati šta ko hoće i da bi se donošenjem zakona uvele ozbiljnije kontrole.
Ja svoju rakiju nosim na analizu u Osijek. To mi je najbliže. Sistem kontrola je loš. Nadam se da će se to promijeniti, zaključio je Nadarević.
Zabranjene etikete s likovima svetitelja
Republika Srpska donijela je 2009. godine Zakon o vinu i rakiji kojim se uređuje njihova proizvodnja, higijenski i tehnološki minimumi i uvodi registar. Propisano je čak i kada se prerađuje voće.
Interesantno je da se zabranjuje na flaše i ambalažu stavljati etikete s likovima svetitelja.
Propisana je zaštita geografskog porijekla rakije proizvedene od voća (šljivovica, prepečenica, klekovača, kajsijevača, kruškovača, jabukovača i drugo) i naznačeno da rakija može nositi oznaku samo onog geografskog područja s koga potječe grožđe i voće. Zabranjuje se, između ostalog, i miješanje uvezene rakije s domaćom. Kazne su od 6.000 do 30.000 KM.
