Malinari u Bosni i Hercegovini godinama ističu u koliko teškim uslovima rade i sa kojim se sve problemima susreću, a jedno od rješenja problema je i osnivanje regionalnih zadruga proizvođača koje bi u lošim godinama bile u prilici amortizovati negativne efekte, pišu nezavisne.com
[tie_full_img][/tie_full_img]
Foto: nezavisne.com
Zadruge bi istovremeno imale mogućnost da sve snage zajednički stave u funkciju toga da se preuzmu i veći projekti koji će organizovati ovu poljoprivrednu granu.
Na području Tuzlanskog kantona trenutno je u fazi osnivanje zadruge, a cijela procedura bi trebalo da bude završena do kraja godine.
Mi smo već imali edukaciju proizvođača malina o konceptu zadružnog organizovanja, poslovanju, načelima i samom osnivanju. Zadruga bi komercijalizovala sav trud i rad malinara kroz jeftine nabavke i dobru prodaju. Najbitnije je da u malinjacima u proljeće odradimo sve potrebne pripremne radnje. To će se odraziti na ukupan finansijski bilans svakog malinara, kaže Suad Selimović, sekretar Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju Kantonalne privredne komore Tuzla.
O svojim problemima malinari su pričali na okruglom stolu “Problemi i rješenja u sektoru jagodičastog voća”, održanom u Tuzli u organizaciji Saveza proizvođača jagodičastog voća u BiH i Grupacije proizvođača maline Tuzlanskog kantona pri Kantonalnoj privrednoj komori Tuzla.
Istakli su elementarne nepogode, slabe prinose, niske otkupne cijene i neusklađenost podsticaja sa situacijom na terenu, loš sadni materijal, te nedovoljno prisustvo agronoma na terenu kao osnovne probleme proizvođača.
Miodrag Hrnić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci, kazao je da malina nije teška za proizvodnju, ali je zato otkupna cijena mač sa dvije oštrice.
Prisutan je problem sadnog materijala kojeg ide puno po hektaru – oko 18.000 biljaka. Teško je proizvesti tako veliku količinu pa se on onda donosi sa svih strana, vade se i stari zasadi, a to je loš materijal, često i bolestan. Takođe, iako agronoma ima, nedostaje ih u proizvodnji i na njivama. Prije su postojale državne firme koje su imale radnike te struke koji su išli po terenu, a sada privatnik ima jednog ili dva i to je to, kazao je Hrnić.
Nermin Bašić iz preduzeća “Bašo” d.o.o. Velika Kladuša, koje se bavi proizvodnjom i otkupom poljoprivrednih proizvoda, ističe da je otkupna cijena adekvatna prodajnoj.
Ljudi ne mogu da shvate da strano tržište utiče na cijenu maline. Oni su 2016. cijenu spustili sa 2,5 na 1,5 evra, otkupljivači su morali reagovati i to je katastrofa za ovaj narod. Ali, nije tu niko ovdje kriv. Ključ svih problema su strani moćnici koji su osjetili da će narod u BiH i Srbiji dobro proći, zaraditi pare na malini i rekli spuštaj, a kod nas su ljudi ogorčeni samo na hladnjačare, kaže Bašić.
Proizvođači su se požalili i na to što u trenutku kada je tržište prezasićeno, kako kažu, određeni nivoi vlasti podstiču nove zasade. To je, kažu, apsurd.
Programi podsticaja bi trebalo da prate situaciju na terenu, prilagođavaju se potrebama proizvođača i sistemski rješavaju probleme, zaključuju malinari.
Činjenice:
- BiH je u 2016. godini izvezla oko 22.000 tona malina, vrijednih gotovo 56 miliona KM.
- Tačnih informacija o ovogodišnjem izvozu još nema, izuzev toga da je prosječna izvozna cijena u julu i avgustu iznosila 1,71 evra.
- U BiH postoji oko 20.000 proizvođača malina koji radno angažuju 120.000 osoba.
- Prošlogodišnji prinosi po dunumu su iznosili između 740 i 800 kilograma, a ovogodišnji urod u konačnom prosjeku znatno je niži.
Izvor: nezavisne.com