Istočna Hercegovina nije imala slabije prinose meda u protekle dvije decenije nego je to ove godine, jer je medobranje umanjeno za trećinu u odnosu na raniji period.
“Prvi unosi meda, koji su i u prošloj i ovoj godini, sa aprila, kada se vrca med, pomjereni na maj, biće i jedini u ovoj godini, a svaki pčelar koji je po košnici izvrcao sedam do osam kila meda – može biti zadovoljan, što je, nažalost, ispod svakog prosjeka, a rijetki su oni koji su imali dvadesetak kilograma, što je za trećinu lošije od prosjeka”, kaže Obrad Ninković, predsjednik Udruženja pčelara “Leotar” iz Trebinja.
Kaže da su ti rijetki pčelari imali sreću da su im pčele bile smještene u krajevima koji nisu opožareni i u kojim se pojavila takozvana “medljika”, prirodna hrana pčela koju proizvode biljne vaši i nalazi se najviše u šumama kljena ili hrasta.
Ovi, bolji prinosi su, dodaje, bili samo na mikrolokalitetima na jugu Trebinja, prema Dubrovniku i Popovom polju, dok su ostatak pčelinje paše poharale suše, jer ozbiljnije kiše nije bilo od marta, a velike površine su poharali i požari.
“Veliki požari su potpuno uništili biodiverzitet, pa je dobar dio pčelara morao i da brani od vatre svoje pčelinjake, a sada su u situaciji da moraju tražiti novo mjesto za premještanje košnica, jer tu paše sigurno neće biti barem dvije-tri godine”, konstatuje Ninković.
Dodaje da su izdali i tereni u Gacku, Nevesinju, Berkovićima, Ljubinju, što je uzrokovalo da pčelarstvo dođe u ozbiljan problem, a neizvjestan je i budući period zbog vrlo neizvjesnih vremenskih prognoza, u čemu je svijetla tačka da će se pčele prilagoditi vremenu, jer se računa da opstaju 50 miliona godina, ali je neizvjesno koliko će pčelari moći da se prilagođavaju i koliko će se mladi baviti pčelarstvom.
Dodaje da je teško savjetovati pčelare gdje da sele pčele, osim da kod rođaka i prijatelja traže nove lokalitete, ali je i takvo pčelarstvo jako teško, osim ako košnice ne ostaju na kamionu, jer su paše na jednom mjestu jako kratke, pa se često moraju utovarati i istovarati.
“Mi imamo nekoliko pčelara čije su pčele stalno na kamionu, pa ih jednostavno sele, bez radne snage i potrošenog vremena na utovar i istovar, što će dati prihod i isplativo je”, dodaje on, ne odustajući od traženja načina da se od pčelarstva u Hercegovini ne odustane.
Istovremeno sa ovim nedaćama, pčelari se bore i sa lažnim medom, koji se na tržištu prodaje po znatno jeftinijim cijenama od uobičajenog hercegovačkog meda od 30 maraka po tegli, ali je ovaj patvroreni štetan po zdravlje konzumenata, čak i kancerogen.
“I pored takve, nelojalne konkurencije, hercegovački pčelari prodaju odmah svoj med i svi mi imamo svoje redovne mušterije”, zaključuje Ninković, dodajući da med ozbiljnih pčelara svaka laboratorija pokaže ispravnim, tako da je jedina preporuka da se med kupuje kod onih pčelara kojima se vjeruje.
(nezavisne)
