Kada je Miloš Bošković nakon radnog vijeka provedenog u Južnoj Africi odlučio da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, gdje bi, kako kaže, “uživao u penzionerskim danima”, tada nije planirao da će postati vlasnik farme, specijalizovane za proizvodnju kozjeg mlijeka i sireva, koja je u samo nekoliko godina privukla pažnju lokalne zajednice i ljubitelja domaćih proizvoda.
Ovdje, među šumama i travnatim padinama, Miloš Bošković, koji je godinama radio u Južnoj Africi, pronašao je novu strast: uzgoj koza i proizvodnju kozjeg mlijeka i sireva. Ono što je započelo sasvim slučajno, ubrzo je preraslo u posao i način života, baziran na kvalitetu proizvoda i ljubavi prema životinjama. Zajedno sa poslovnim partnerom Vasom Vasićem stvorio je farmu „Agrovisočnik“, jednu od najperspektivnijih farmi u regionu, piše 6yka.ba.
„Pa, ideja je krenula sasvim slučajno“, prisjeća se Bošković. „Došao sam da pogledam projekat mog partnera, koji je prvobitno planirao nešto sasvim drugo. Međutim, kroz šalu smo došli do kozjeg mlijeka, a ja sam ubrzo shvatio da je to mnogo zanimljivije i održivije“, priča Bošković za BUKU.
Prva faza bila je skromna, kaže. U početku su imali svega nekoliko grla, a prva značajnija donacija uključivala je 25 jaraca. „Bio je to početak učenja i testiranja. Učili smo šta sve treba da se uradi kako bi proizvodnja bila kvalitetna.“
Alpske koze i inovativna proizvodnja
Farma danas broji oko 125 grla, uključujući alpske koze i posebnu bijelu švajcarsku pasminu, nazvanu „sanska“.
„Ove bijele koze su posebne, njihova produktivnost je znatno veća, od 4 do 6 litara mlijeka, dok alpske daju oko 2,5 litra po kozi. Sve zavisi od ishrane i stanja životinja“, ističe za BUKU Bošković i objašnjava: „Dobar kozji sir je umjetnost. Protein i šećeri u kozjem mlijeku imaju drugačiju strukturu nego u kravljem, zbog čega je proizvodnja kvalitetnog sira zahtjevna. Ali uspjeli smo razviti vlastitu tehnologiju i sirevi su prepoznatljivi, sve se prodaje na kućnom pragu, uz stalne i zadovoljne kupce.“
Ljubav prema životinjama i održivost
Briga o životinjama na farmi nije samo formalnost. „Koze su pametne i znaju da prepoznaju kada im neko prilazi s ljubavlju ili samo radi svoj posao“, kaže Bošković sa smiješkom. „Pazimo na ishranu, higijenu i zdravlje, a prostor u kojem borave je uvijek čist i prozračan.“
Farma, kaže Bošković, prati principe održive poljoprivrede. Pašnjaci se obnavljaju, a stajnjak se koristi kao prirodno đubrivo. Bošković ističe da je cilj da proizvodnja bude ekološki prihvatljiva i dugoročno održiva.
Cilj im je povećati broj grla do 350, a zatim razviti i kooperantsku mrežu koja bi obuhvatala male lokalne proizvođače. U toku je i izgradnja fabrike sira, čija će proizvodnja biti u skladu sa svim zakonima i standardima, uz planove za izvoz. „Želimo da naš sir bude prepoznatljiv ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regiji, pa čak i šire. Kvalitet i autentičnost su naš najveći adut“, kaže Bošković.
Pored komercijalnih ciljeva, farma je postala i svojevrsni edukativni centar. Bošković vjeruje da ovakvi projekti doprinose jačanju lokalne zajednice i promovišu domaću proizvodnju. „Sve je ovo više od posla, to je način života, zadovoljstvo i umjetnost u malim stvarima. Kada vidite zadovoljnog kupca, sve ostalo pada u drugi plan“, zaključuje Bošković.
(6yka.ba)
