Petak , 10 Aprila 2020
Početak / Agro reportaže / Jovo Lepir, voćar i u devetoj deceniji života

Jovo Lepir, voćar i u devetoj deceniji života

Radnička krv, iako je penziju zaradio u direktorskoj fotelji, ne da mira Jovi Lepiru, osamdesettrogodišnjem penzioneru iz Brestovčine kod Gradiške. 

Ovih dana Jovo obavlja posljednje pripreme za orezivanje voćnjaka od trideset hiljada stabala kruške ‘viljamovke’. Nada se da će rezidbu i agrotehničke operacije obaviti u optimalnom roku.

Voćnjak je u dobroj kondiciji. Riječ je o desetogodišnjem zasadu kruške. Zanimljivo je da je svako stablo prošlo kroz moje ruke više puta, još od sjemenke kada sam sijao podloge, pa kalemio, presađivao i sadio na sadašnje mjesto.

Priznaje Lepir.

Ovaj voćar nekada se bavio kalemarstvom. Kroz njegovu kalemrasku radionicu prošlo je više stotina hiljada kalemova. Danas su to plantaže u punoj kondiciji od Prijedora do Bijeljine i Ugljevika, Tuzle i Sarajeva. Njegovim sadnicama formirani su i voćnjaci u susjednoj Hrvatskoj.

Okačio sam kalemarski alat o klin. Dosta je. Kompletan urod kruške predajem u industrijsku preradu, nešto ostavim sebi za rakiju, za vlastite potrebe.

Priča Jovo Lepir.

Osnivač i direktor dva ugledna preduzeća

U punom naponu snage Jovo Lepir bio je osnivač, a potom i direktor dva značajna preduzeća. Riječ jeo ‘Plantažama’ i gradiškom ‘Autoprevozu’. Danas ni jedno više ne postoji i Jovo se sa sjetom prisjeća dana kada je rukovodio ovim preduzećima.

‘Plantaže’ su bile najveći proizvožač voća u regiji, ‘Autoprevoz’ prevoznik po kome su se mogli satovi navijati. Danas ne postoji ni jedno i to isključivo zbog ljudskih slabosti. Žao mi je, ali olakšavajuća okolnost je što je iza ‘Plantaža’ ostala čitava plejada sjajnih agronoma, tehničara i voćara. Na njima počiva voćarstvo ovoga kraja.

Konji su Jovina velika ljubav

Jovo potiče iz ugledne porodice Lepir iz srbačkog sela Bajinci. U Bajincima je konjarstvo i danas zastupljeno. Od kada je prohodao Jovo je uz zapregu i konje.

Imam tri fijakera i rasne konje. Sa Pavlom Gajićem i Vojom Kovačevićem poodavno sam formirao Konjički klub ‘Posavko’. Čestuo upregnemo konje u fijakere, nakrivimo šešire i krenemo na Motajicu, do manastira osovica. Tamo ostanemo po tri dana. Volim zapregom otići i do rodnih Bajinaca, u obližnje Rogolje, na vašare.

Na jednom od tri fijakera, nabavljenom sredinom prošloga vijeka negdje u Vojvodini je grb porodice Lepir.

SONY DSC

Jovo kaže da će čim oreže kruške i obavi ostale poslove u voćnjaku, u fijaker staviti sijena, rakije, slanine, domaćeg hljeba i kobasice i sa prijateljima krenuti put Osovice. Kilometri za njega ne predstavljaju prepreku,važno je da je šešir nakrivljen, da su konji potkovani i prijatelji orni za put.

Autor Boško Grgić

Boško Grgić

Provjerite takođe

Fajkovići, najstariji proizvođači mlijeka pred velikim izazovom – nastaviti proizvodnju, ili ne

Fajkovići, najstariji proizvođači mlijeka pred velikim izazovom – nastaviti proizvodnju, ili ne

Duže od jednog radnog vijeka Smajo Fajković , šezdesetdevetogodišnji farmer iz lijevčanskog sela Dubrave bavi …