Restriktivne mjere i zatvaranje granica zbog virusa korona, koji su onemogućili uvoz u BiH, primorali su domaće otkupljivače da se orijentišu na domaću proizvodnju.
Tako su nakon mnogo godina poljoprivredni proizvođači u Srpskoj imali obezbijeđen plasman, ali i povoljnu otkupnu cijenu.
Proizvođači jagodičastog voća zadovoljni su sezonom, a nadaju se i da će sa šljivom dobro proći.
Gladan se ne može ostati
U mjesnoj zajednici Koraj, na području opštine Lopare, živi oko 1.500 povratnika bošnjačke nacionalnosti. Bave se poljoprivrednom proizvodnjom, najviše voćarstvom. Veliko imanje na obroncima Majevice, osnovni je izvor prihoda za višečlanu povratničku porodicu Abaza Halilovića (74).
Jagode proizvode na dva dunuma, imaju voćnjak na tri dunuma, a na 32 dunuma proizvode pšenicu, ječam i kukuruz. Ponosni su Halilovići i na plastenik u kojem uzgajaju povrće i pčelinjak sa 70 košnica.
Radimo, borimo se. Poljoprivreda je fabrika pod otvorenim nebom. Teško se može steći neko veliko bogatstvo, ali ne može se ni gladan ostati.
Pristižu u voćnjaku Halilovića prvi prinosi ranih sorti čuvene korajske šljive. Očekuju velike prinose i dobar kvalitet, imaju i prve ponude za otkup.
Ovih dana imaju pune ruke posla. Završavaju berbu kasne jagode, a ovu sezonu će pamtiti kao odličnu. Čist vazduh, povoljna klima i dosta rada dali su prvoklasnu jagodu. Kažu – slađu od meda.
Plašili smo se da je, zbog pandemije virusa i zatvorenih granica, nećemo imati kome prodati, da će cijena biti mala i da smo džaba radili. Srećom, nije bilo tako. Kupac iz Hercegovine svaki drugi dan je tovario 10 tona. Kilogram prve jagode prodao sam za 4,90, pa za 4,80, a onda je cijena spala na 3,50 i 2,50 KM. Mašala godina, kaže ugledni voćar.
Perspektiva
U selu, kaže Abaz, ima svega 10-ak mladića, jer ih je većina otišla u potrazi za boljim životom. Uprkos dobro plaćenim dnevnicama, teško je naći radnu snagu u ovom majevičkom kraju. Uprkos tome, proizvodnja ne jenjava, a Abazovi unuci jedni su od rijetkih koji svoju perspektivu vide u očuvanju tradicije na porodičnom imanju.
Radi se od zore do mraka. Stoka, traktor, sjetva, žetva, berba, pijaca i prodaja. Ali nađe se vremena i za ostalo. Uskoro i fakultet završavam, ali namjeravam da ostanem na imanju, kaže Abazov unuk Muhamed.
Padine Majevice su izuzetno pogodne za voćarsku proizvodnju, pa je voćarstvo u Koraju tradicija. Procjene su da na plantažama u Koraju ima oko 300 hiljada stabala koštičavog voća, više od šest hektara zasada jagode, a svake godine plantaže povećavaju.
