Lukavačke fabrike sade azijsko drvo koje čisti zemljište i zrak | Agroportal.ba
Agro reportažeAgro vijesti

Lukavačke fabrike sade azijsko drvo koje čisti zemljište i zrak

Ove sedmice u Tuzli je aktuelno uklanjanje industrijskog otpada u krugu nekadašnje fabrike HAK. Radi se o hiljadama tona materija koje su se godinama taložile u zemljištu fabričkog kruga. Stručnjaci će tek nakon što utvrde vrstu i stvarne količine zagađenja odrediti na koji način će ukloniti otpad. Na drugoj strani, u Lukavcu, univerzitetski profesor Zehrudin Osmanović već realiziira jedan od projekata rekultivacije zemljišta koje koriste GIKIL i Fabrika Sode.

Briga o okolišu obaveza je industrije i ukoliko želi da se razvija, jedna fabrika mora imati osjećaj za okruženje u kojemu djeluje, stav je ekologa. Ideje profesora Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Tuzli Zehrudina Osmanovića čijom realizacijom industrijska postrojenja mogu smanjiti zagađenje, višestruko su nagrađivane na sajmovima inovacija širom svijeta. A najnovija je našla primjenu u njegovom rodnom Lukavcu gdje su fabrike sode i kompleks fabrika GIKIL-a odlučile zasaditi azijsko brzorastuće drvo paulovniju.

Suština kod ovog drveta je što ono jednostavno ima želju da što više raste i ono za 7-10 godina već ima jedan kubni metar. I vi zapravo za godinu-dvije već dobijate šumu. Možete da prečistite tlo. To se može i sadnjom bilo kojeg drugog drveta, ali ovdje ono ima specifičnu težinu u tom brzom rastu, jer kad neko brže raste onda ima i potrebe – dešava se da drvo u fotosintezi uzima CO2 i proizvodi nama poreban kiseonik.

pojašnjava za RTVTK profesor Osmanović.

U idealnim uslovima Paulovnija može rasti i do 6 metara godišnje i nakon svega 5-6 godina doseći promjer od 40 centimetara. Drvo je izrazito je otporno na bolesti i štetočine i nije previše zahtjevno kod odabira zemlje za rast. Važno je da je zemlja propusna, odnosno da se na njoj ne nakuplja voda. Dakle vlažna i močvarna zemljišta nisu dobar izbor. U namjeri da budu korisna zemljištu u krugu fabrika profesor Osmanović je u dogovoru s menadžmentima Sode i GIKIL-a zasadio ukupno 60 stabala.

Ovdje je riječ o projektu koji je finansiran od strane Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke. Profesor Tehnološkog fakulteta Univerziteta Tuzla, Zehrudin Osmanović je voditelj ovog projekta koji se zove Ispitivanje mogućnosti bioremedijacije površina devastiranih industrijskim otpadom. Profesor je kao voditelj tog projekta donirao GIKIL-u nekih 40 sadnica paulovnije. Nama se ta ideja dopala i nakon toga GIKIL je obezbijedio još dodatnih 80 sadnica paulovnije i ukupno je zasađeno 120 sadnica u krugu naše kompanije.

kaže za RTVTK Emra Halilović, rukovodilac Sektora za zaštitu okoliša u GIKIL-u.

Pročitajte još...   Podrška proizvođačima merkantilnog kukuruza

Paulovnija čisti i zemljište i zrak

Paulovnija je pokazala izrazito veliku razinu apsorpcije ugljika dioksida i to do 10 puta više nego ostala stabla, a tako i u prozivodnji kisika. Njeni ogromni listovi mogu doprinijeti smanjenju emisija prašine na način da se čestice prašine i čađi zalijepe za njene listove i na taj način poboljšava kvaliitet zraka.

Prije nego ih je predložio zasaditi u blizini fabrika, profesor Osmanović je napravio detaljno istraživanje.

Ja sam već radio analize i već za 3-6 mjeseci dva metra kavdratna bude biljne površine na njemu. Za razliku od nekog drugog drveta koje za 7-10 godina nema toliko biljne površine na sebi. Bio sam na skupovima gdje sam to prezentirao javno da je moguće rješenje da se takvo drveće sadi na površinama koje su deponije. Ja sam eksperiment napravio i pokazao da je taj materijal iz zemljišta došao u drvo odnosno u list drveta tako da se pokazuje da je ta njegova fitoremedijacija intenzivna.

pojašnjava profesor.

Pročitajte još...   Za stočarsku i biljnu proizvodnju pet miliona KM iz budžeta Agencije za agrarna plaćanja

S obzirom na to da ono u sebe upija teške metale, ovo drvo koje se širom svijeta koristi u brodogradnji i kao građevinski materijal za oblaganje zidova, ne bi trebalo koristiti ukoliko raste uz fabrike.

Rješenje je da se to drvo spali u cementarama, ali ne da se koristi kasnije. Npr. u Srbiji su tako sadili lješnjake, ali je pitanje ko bi taj lješnjak pojeo. Ja ga ne bih pojeo. A ovo može biti biogorivo.

Cementara, još jedna od lukavačkih fabrika kojoj treba ova vrsta materijala mogla bi pronaći korist od paulovnije koja će ubrzo izrasti u njenoj blizini. Istovremeno, ukoliko mjerenja pokažu da je apsorpcija uspješna, ovo drveće moglo bi potpomoći i procesu bioremedijacije koji fabrike rade, a jedna od njih upravo je nakon godinu završena u GIKIL-u.

Projekat je finansiran od strane Fonda za zaštitu okoliša i Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice TK. A pokrenute su aktivnosti prošle godine. Izvezeno je nekih 690 tona zemljišta i nakon 9 mjeseci uz saglasnost nadležnog Ministarstva kroz izvještaj koji je pokazao da su parametri zagađenja u graničnim vrijednostima nakon bioremedijacije vratili smo zemljište u GIKIL u prvobitno stanje onako kako je bilo i to je jedna pozitvna priča, a mi ćemo na jesen nešto i zasaditi.

kaže inženjerka Emra Halilović.

Industrijska bioremedijacija zemljišta je postupak u kojemu mikroorganizmi razlažu zagađujuću materiju i na taj način se zemljište čisti. U ovu, aktuelnu u Lukavcu bile su uključene eksterne laboratorije i kompanije, te Češka razvojna agencija. Drveće ne može zamijeniti ove ekološke procese, ali može biti velika potpora, slažu se tehnolozi.

Autor: Azra Mešić / RTVTK

Shares
Slične objave
Agro vijesti

Poljoprivrednici očekuju manji rod krompira i veće cijene

Agro vijesti

Lažni med se širi tržištem u BiH