Motorku ne ostavlja ni u devedesetoj | Agroportal.ba
Agro reportažeAgro vijesti

Motorku ne ostavlja ni u devedesetoj

Možda nije uobičajena “poljoprivredna” tema, niti ima direktnu povezanost. Ali ovu priču moramo ispričati. Šuma, balvani i motkorka čine svakodnevicu starine Stojana Gavrića (90) iz Laminaca kod Gradiške. On se u ovo lijevčansko mjesto, iz Bravnica kod Jajca doselio krajem rata, srpskainfo.

Tako radi danima, mjesecima i godinama.

Gavrić ni u devedesetoj ne ostavlja motorku niti pomišlja da napusti teške poslove. On svakodnevno reže balvane, obara stable u šumi, priprema ogrevno drvo.

Dnevno u prosjeku ovaj vitalni starac kojeg zdravlje služi, a kondicija ne izdaje, izreže po deset metara pa čak i više. Tako radi danima, mjesecima i godinama.

Kada bih pravio računicu koliko drveta sam izrezao, to ne bi stalo u kompoziciju voza dugu odavde do Beograda. Nekada, prije rata, radio sam u šumi u svome kraju, Jajcu, Donjem Vakufu, Bugojnu, a poslije izbjeglištva oborio sam mnoge šumske reone u Kozari, Romanovačkim kosama, Jurkovici, Podgradcima, svuda… Navodi Gavrić mjesta i područja gdje je najčešće radio.

Kako se približava zima, on se opredjelio za rezanje balvana, trupaca i metrica za ogrev. U domaćinstvu Dragana Tutnjilovića u Lamincima, za jedan dan izrezao je dvadeset kubika drveta.

Sirova bukovina i grabovina mogu lako da se sjeku. Motorku sam dobro naoštrio, lanac i nož podmazao i to ide kao kroz grudvu sira. Cjepač je duplo mlađi od mene ali ne može za tri dana da pocjepa koliko ja izrežem za dan do podne, priča Gavrić u pauzi za odmor i okrepljenjenje.

On je penziju zaradio u jajačkom mlinu gdje je proveo četrdeset godina. Mnogo vreća i braćna, veli, preturio je preko leđa, a veliki mlinski točkovi i remenje odnjeli su mu pola šake. Ostao je invalid rada ali ni to ga nije poremetilo u poslu.

Pročitajte još...   Protivgradna sezona počinje 15. aprila

Šest prsta na dvije ruke

Ima ukupno šest prsta na dvije ruke, na desnoj ruci ostao je samo palac, preostala četiri prsta otrgla je mašina.

Navikao sam poslije i tako da se snalazim, da radim. U šumi sam proveo mnogo vremena, još od detinjstva to radim ali nikada nisam imao problema, znam svako stablo kako pada i čega se treba čuvati. U šumi ne smije biti greške niti loše procjene, to je opasniji posao od mlinskog.

Podsjeća ovaj starac koji sa devedeset ljeta na plećima impresionira mnoge u svome novom kraju. Oduvijek je, kaže, udarnički radio, nastojao da bude među prvima u svemu.

Imam i nekoliko prizanja i nagrada svoga preduzeća. U šumi niko nije mogao da me nadvisi, a ni sada ne dam nikome pardona. Nekada se sječa po kubnom metru plaćala četiri dinara, a iznošenje na prilazne puteve još dva dinara. Radio sam često sa bratom Stanojom u ŠG „Gorica” i za dva dana zarađivao 80 dinara. Moja plata u mlinu iznosila je pola od toga, pa vi računajte koliki je to učinak.

Uvjerava Gavrić u svoju vještinu i sposobnost, odlučnost da dostigne najviše norme u svakom poslu.

Živim sa sinom Duškom, snahom Anđom i unukom Dragišom. Supruga Radojka je umrla prije sedam godina. Skućili smo se u Lamincima, svi se borimo da nekako opstanemo, da svako doprinese koliko je u njegovoj mogućnosti. Moja penzija od 400 KM nije loša, ali ne mogu bez motorke, to me održava. Čini mi se, kada bih je ugasio, ja bi se isto ugasio. Teoretiše Gavrić svoju životnu filozofiju.

Ljekarima ide sasvim rijetko

Ljekarima ide sasvim rijetko, nikada nije bio u bolnici niti se žalio na zdravstvene poteškoće. Izuzetak je nesreća u mlinu i nedavna prehlada, zbog koje ga je snaha Anđa vodila u Dom zdravlja u Gradišku. Zahvalan je ljekarima na pomoći jer je, prenaglio u poslu po kiši i hladnoći te je bio prinuđen na nekoliko boca infuzije. Ubrzo se sve popravilo, a Stojan Gavrić ponovo zauzeo mjesto među gomilama balvana koje neumorno kasapi motorkom, iz dana u dan zarađujući u prosjeku 50 KM.

Pročitajte još...   193 heroja poljoprivrednika iz Prijedora!

Oštećen sluh

Zbog bučne motorke od koje se godinama ne odvaja, Gavrić se žali na oštećeh sluh ali mu to mnogo ne smeta.

Ne čujem ali dobro vidim, to je važno. Možda je i bolje sve ne čuti jer se danas ništa dobro ne može ni čuti, samo tuga, neki belaj i mržnja se uvukli u ljude. Ja volim šalu, veselje, smijeh, to je najbolji lijek.

Uvjeren je Stojan Gavrić koji je trideset godina u penziji, udarnik koji će uskoro zagaziti u desetu životnu deceniju.

Shares
Slične objave
Agro savjetiAgro vijesti

Priručnik za proizvođače mlijeka

Agro reportažeAgro vijesti

Povratak kući, voćnjaku i bilju