Ekstremne temperature i mjeseci bez padavina pretvorili su najveću žitnicu u BiH u polje brige i gubitaka. Kukuruz je, u zavisnosti od parcele, podbacio i do 70%. Proizvodnja mesa i mlijeka visi o koncu, a farmeri su pritisnuti pitanjem kako sačuvati stočni fond kad je hrane sve manje?
Ekstremne temperature i mjeseci bez ozbiljne kiše pretvorili su najvažniju ratarsku kulturu u simbol potrošenog truda. Poljoprivrednici se nadaju svakom zrnu, ali je situacija alarmantna.
“Na njivama koje su kamenitije, gdje je zemlja plića, štete su i do 70-80%. Tu ljudi nemaju šta ni ubrati ni silirati. Džaba su ulagali”, ističe proizvođač i vlasnik otkupne stanice Milenko Nikolić.
“Mi proizvođači teško ćemo izaći iz minusa na ovakav način, jer ovo nije prva godina da nas prati suša. Unazad tri-četiri godine smo u efektivnoj suši. Moramo raditi, ali mislim da će nas biti sve manje i da ovo nimalo nije optimistična priča”, upozorava Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja proizvođača Semberije i Majevice.
Suša i oštećeni usjevi predstavljaju i ozbiljan zdravstveni rizik. Zbog loše silaže prijeti pojava aflatoksina u mlijeku, koja može ugroziti i ljude i životinje. Poljoprivrednici su, stoga, primorani da brzo reaguju i pravilno skladište hranu.
“Ljudi su bili prinuđeni još prije petnaestak dana da počnu silirati, što nije bilo preporučljivo jer kukuruz još nije prešao u voštano stanje, bio je u mliječnoj fazi. Međutim, iz nužde i potrebe za hranom silirali su i do sada se pokazalo da još nema toksina, za razliku od prošle godine gdje su prve količine silaže u ishrani odmah napravile problem s toksinima”, podsjeća Nikolić.
I dok njive gore, računice su kao hladan tuš – hiljade maraka minusa, opstanak stočnog fonda upitan. I sve to u zemlji koja se zaklinje u poljoprivredu kad joj treba jeftin politički slogan. Kada treba pomoć, čuje se samo eho iz praznih kancelarija.
“Vidim da ljudi više ne ubaciju u tov, čekaju da vide šta će biti. Ali sve se nadamo, iz dana u dan. Tražićemo pomoć i od entiteta, ministarstava, ali vidite da oni nemaju da isplate ni ono redovno, a kamoli da nam pomognu. Nismo optimisti, njih sad interesuje samo politika i gdje će ko sjesti u koju fotelju”, kaže Bakajlić.
“Trudićemo se da sačuvamo, ko može. I stočni fond pada, i cijena mlijeka je opet oborena. Kako opstati – to je teško pitanje. Trudiću se da sačuvam svoj stočni fond”, poručuje proizvođač Milan Savić.
Pšenica je prodata po cijeni koja vrijeđa i ulaganje i znoj onih koji su je posijali, 36 feninga po kilogramu, kažu, nije ekonomska računica, to je podsmijeh. Selo koje ne može da izdrži kombinaciju niske otkupne cijene i katastrofalnog uroda sada se suočava s dugovima i nesigurnom budućnošću.
“Cijenom pšenice sam nezadovoljan. Nisam je prodao, lagerovao sam je na čardak. Cijena 36 feninga – pa s tim poljoprivrednik ne može pokriti ni troškove za sjetvu”, ističe Savić.
Posljedice suše nisu samo na njivama, upozoravaju ekonomisti, one će stići u svaki dom. Najesen, prazni silosi i uništeni usjevi pretvoriće se u skuplji hljeb, meso i mlijeko. Nestašice hrane i skuplje proizvode čekaju one koji su već na ivici – od hljeba i igara, ostaje samo igra. Politička, naravno.
(Fena)
