Ne preostaje ništa drugo već da se "presavije tabak", pa na sud! Kom obojci kom opanci?! | Agroportal.ba
Agro vijesti

Ne preostaje ništa drugo već da se “presavije tabak”, pa na sud! Kom obojci kom opanci?!

Savez udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske i Seljački savez Federacije BiH uputili Opomenu pred tužbu za štetu prouzrokovanu zbog nečinjenja. Opomena je otišla na adrese Predsjedništva BiH, Savjet Ministara BiH, Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH te na adresu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.
Razlog? Jednostavan!

Kako je opšte poznato da smo već nekoliko puta podnosili zahtjev za zaštitu domaće proizvodnje svinjskog i junećeg svježeg rashlađenog mesa i do dana današnjeg po tom pitanju nije ništa riješeno. 

Prenosimo vam otvoreno pismo Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS

Otvoreno pismo

Šta reći a ne zaplakati – ko zna kada i ko je prvi puta to izgovorio. Nedavno je moj kolega farmer svoju žalopojku o stanju u našem svinjarstvu započeo isto – i bio u pravu. 

Pismo sličnog sadržaja smo objavili 02. avgusta ove godine. Nažalost od tada do danas ništa se nije promijenilo na bolje za nas seljake. Čak štaviše sad smo u još težoj situaciji. I umjesto da se mi seljaci bavimo ubiranjem kukuruza, sjetvom ozimina i oranjem, da hranimo stoku i uživamo što rastu i prirastaju, prinuđeni smo da se borimo s tromom i neradničkom administracijom Savjeta ministara BiH. I tako je od njihovog prvog konstituisanja pa evo i danasdan svi isto (ne)rade u interesu stanovništva. 

Oduvijek je seljački posao bio težak i oduvijek je seljacima bilo teško, ali nikad kao sad. Od formiranja prvog Savjeta ministara do danas nikad gore za seljaka. Očito da su se odrodili od običnih ljudi i sa svojih višespratnica ne gledaju i ne silaze dole među narod da vide kako se narod muči. Samo izdaju saopštenja kako je korona kriva za sve i da oni nisu krivi nizašta. Krivi smo mi seljaci što smo sijali, hranili, tovili i što sad sve to moramo baciti ili dati u bescijenje. Još gore, prerasle bikove, tovljenike i prasad ne možemo prodati nipošto. 

Nebrojeno dopisa unazad deset godina mi iz Saveza smo uputili na adresu Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MSTEO) sa zahtjevima za uvođenje mjera zaštite domaće proizvodnje. Zajedničkim snagama s udruženjima iz FBiH dostavljali smo dokaze o prekomjernom uvozu i ugroženosti domaće proizvodnje u čemu smo imali punu podršku resornih ministarstava i Privrednih komora. Time smo svjesno, u želji da riješimo problem, preuzeli na sebe teret dokazivanja prekomjernog uvoza iako to po Zakonu i zakletvi moraju obavljati nadležna ministarstva. Uzalud. 

Ovom prilikom im skrećemo pažnju da su OBAVEZNI po zakonu da prate trendove kretanja roba i da zaštite svoje proizvođače, a ne mi seljaci i da ćemo ubuduće za njihov nerad i nemar po ovom pitanju podnositi prijave. 

Nebrojeno puta smo išli u Sarajevo na sastanke sa ministrima ekonomskih odnosa BiH, dobijali obećanja i uvjeravanja da smo u pravu i da je pitanje dana kad će mjere zaštite biti uvedene. Pred stotinama ljudi nam obećavali uvođenje mjera zaštite-i pogazli sva obećanja. Svi do jednoga, na isti perfidan način, bez obraza i bez stida. 

Oni u stvari rade u korist nekolicine ljudi koji uvoze meso a na štetu najbrojnije populacije stanovništva, seljaka. To su oni ljudi-seljaci koji uz sve opstrukcije ministara spoljne trgovine BiH pune budžet sa 12 %. To su oni ljudi-seljaci koji uprkos nelojalnoj 

konkurenciji i damping cijenama opstaju iako lagano umiru. To su oni ljudi-seljaci koji nemaju ni petka ni sveca i čiji radni dan traje 18 sati. To su oni ljudi – seljaci koji trpe i trpe, ali evo više ne može. Došao je do zida do kejeg su ga doveli upravo neodgovorni ministri Savjeta ministara BiH nedomaćinskim odnosom prema državi od koje primaju, nama seljacima neostvarivo visoke a nezaslužene plate. 

I da ne bismo slušali njihova pravdanja za dalji nerad, opet ćemo im pojasniti neke stvari. Potrošnja mesa je drastično pala što je uzrokovano pandemijom. Međutim, uvoz mesa ne prati pad potrošnje u uslovima pandemije nego se odvija u neznatno manjem obimu, dok je sav teret pada potrošnje prebačen na domaće farmere. A to je omogućio Savjet ministara BiH koji sumnjivo uporno odbija da uvede zaštitne mjere na uvoz mesa i mesnih prerađevina i žive stoke iako su to uradile i zemlje EU, i treće zemlje, i male i velike države, i slabe i jake. Samo nije BiH. Mi uvozimo meso a naši farmeri nemaju kud sa svojom stokom. Da bi poniženje bilo veće, otkupljivači nam nude cijene ispod cijena koštanja. Ovo je kod nas postala višegodišnja praksa kojom treće zemlje, uz pomoć neodgovornih u Savjetu ministara BiH i MSTEO veoma uspješno održavaju svoje farmere u produktivnom radu. 

Prije nekoliko mjeseci EU je zabranila uvoz žitarica iz trećih zemalja (EU je potpisnica SSP), Kina zabranila uvoz mesa iz Njemačke zbog afričke kuge svinja. Prije par dana Kina vratila pošiljke hrane iz više zemalja zbog prisustva korona virusa u istoj. Svakodnevno pojedine države uvode mjere zaštite domaće proizvodnje. Pa sad i jeste pravi momenat za reagovanje u pogledu uvođenja mjera zaštite domaće proizvodnje. U uslovima globalne pandemije zaštititi vlastiti narod od ekonomskog sunovrata- ima li šta svetije !? 

Da ne bude zabune, ponovo ćemo citirati članove CEFTA i SSP sporazuma koji eksplicitno omogućavaju uvođenje zaštitnih mjera, i to onih koje mi mislimo da će biti dovoljne da riješe problem. 

Tako u Čl. 23. Bis CEFTA sporazuma doslovce stoji: 

Bez obzira na ostale odredbe ovog Sporazuma, posebno člana 23, s obzirom na posebnu osjetljivost poljoprivrednog tržišta, ako uvoz proizvoda porijeklom iz jedne Strane, koje su predmetom koncesija odobrene u skladu sa Aneksom 3, prouzrokuje ozbiljan poremećaj na tržištima ili domaćim regulatornim mahenizmima u drugoj Strani, obje Strane će odmah stupiti u konsultacije kako bi se pronašlo odgovarajuće rješenje. U očekivanju takvog rješenja, odnosna Strana može preduzeti odgovarajuće mjere koje smatra potrebnim. 

Zatim u Čl. 30. SSP sporazuma kojeg citiramo stoji sledeće: 

Bez obzira na ostale odredbe ovog sporazuma, a posebno na Član 39., te s obzirom na naročitu osjetljivost tržišta poljoprivrednih i ribljih proizvoda, ukoliko uvoz proizvoda porijeklom iz jedne strane, koji su predmet koncesija odobrenih na osnovu Čl. 25. do 28., prouzrokuje ozbiljan poremećaj tržišta ili njenih domaćih regulatornih mehanizama druge strane, obje strane odmah ƒće početi konsultacije radi pronalaženja odgovarajućeg rješenja. U očekivanju takvog rješenja, pogođena strana može preduzeti odgovarajuće mjere koje bude smatrala potrebnim. 

Zbog svega navedenog smo se odlučili na ovaj očajnički, ali zakonit i opravdan korak i da, zajedno s Udruženjima poljoprivrednika iz FBiH, prije same tužbe, uputimo na adresu Savjeta ministara opomenu s rokom od osam dana za donošenje konkretnih mjera. 

Sve države svijeta su svjesne opasnosti po svoju privredu i u cilju ublažavanja negativnih posledica preduzimaju sve neophodne mjere da zaštite svoje stanovništvo, svoju privredu, svoju djecu. Naša privreda, pa i poljoprivreda, a naročito naša domaćinastva kao nosioci domaćeg agrara su itekako pogođena pandemijom korona. Međutim, daleko više su pogođeni neradom MSTEO i Savjeta ministara BiH. Proces oporavka će biti dugotrajan, težak i skup za naše seljake. Nikako ne smijemo dozvoliti da naš proces oporavka koče prakse trećih zemalja koje svjesno narušavaju fer tržišnu utakmicu u kojoj unaprijed znamo da gubimo. 

Šta reći a ne zaplakati – završio je i moj kolega svoje sumorne impresije o stanju domaćeg svinjarstva. 

Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS, 

Mr Stojan Marinković 

Shares
Slične objave
Agro vijesti

Bijeljina: Izmjena procedure u podnošenju zahtjeva za podsticajna sredstva

Agro vijesti

Problemi prerađivača voća i povrća