Ovog proljeća na domaćim poljima primjetan je pad interesa za soju. Iako su tržišne oscilacije uobičajene, važno je naglasiti da soja za farmera nije samo ”kultura za prodaju”, već najvrjedniji saveznik kojeg može imati u plodoredu.
Zašto zemlja ”diše” nakon soje?
Poljoprivrednici znaju – nakon soje, svaka naredna kultura daje bolji rod. Razlog je jednostavan, soja je prirodna „fabrika azota“. Zahvaljujući kvržičnim bakterijama na svom korijenu, ona fiksira azot iz vazduha i ostavlja ga u zemljištu.
Šta to znači za Vaš džep?
Ušteda na đubrenju: Za naredni usjev (obično kukuruz ili pšenicu), potreba za vještačkim azotnim đubrivima može biti znatno manja.
Struktura zemljišta: Soja ostavlja zemlju rastresitom i čistijom od korova, što olakšava obradu i smanjuje potrošnju goriva.
Manje bolesti: Bez soje u plodoredu, rizik od nagomilavanja bolesti i štetočina raste, što vas kasnije primorava na skupe tretmane zaštitnim sredstvima.
EUDR: Vaša propusnica za evropsko tržište
Sve više se govori o EUDR regulativi (Direktivi Evropske unije o sprečavanju krčenja šuma). Iako zvuči kao komplikovana birokratija, za domaće poljoprivrednike ona je zapravo prilika.
Evropsko tržište traži „dokaz“ da soja nije proizvedena na zemljištu nastalom krčenjem šuma nakon 2020. godine. Budući da se u Bosni i Hercegovini soja tradicionalno uzgaja na decenijama starim oranicama, a ne na iskrčenim šumskim područjima, naša soja automatski dobija na vrijednosti. Onaj ko ima jasne podatke o porijeklu svoje parcele i načinu proizvodnje, sutra će imati prednost pri otkupu i bolju cijenu. Industrija ne traži samo bilo kakvu sirovinu, već sigurnu i sljedivu domaću soju.
Poruka struke: Ne okrećite leđa plodoredu
Iz Instituta za razvoj i unapređenje poljoprivrede (IRUP) Brčko upozoravaju da smanjenje površina pod sojom nije samo statistički podatak, već rizik za dugoročnu stabilnost parcela u Bosni i Hercegovini.
„Manje soje u sjetvenoj strukturi znači i manje mogućnosti za prirodnu regeneraciju zemljišta. Soja mora zadržati svoje mjesto, ako želimo da nam njive ostanu zdrave, a prinosi stabilni i u sušnim godinama“, poručuju iz Instituta.
Pad interesa za soju je signal da se ovoj kulturi moramo vratiti s više pažnje. Poljoprivredniku je potrebna sigurnost i stručna podrška, a industriji stabilna domaća baza. Uz pravilnu primjenu agrotehnike i praćenje novih standarda, poput EUDR-a, soja treba biti neprikosnoven izbor za svakog ozbiljnog ratara.
