Sve pčelinje zajednice su u potencijalnoj su opasnosti od mogućeg nastanka infekcije bakterijom Paenibacillus larvae. Ako se ne provode pravovremene mjere laboratorijske dijagnostike i saniranje oboljelih društava. Dolazi do bržeg širenja bolesti unutar jednog ili više, susjednih, pčelinjaka. Što se prije pristupi pravilnoj kontroli bolesti to će i efikasnost, u njenom suzbijanju, biti veća. Mješavina preventivnih i interventnih postupaka obavezujuća je za sve elemente sistema kojim se kontroliše zdravstveni status pčela.
Paenibacillus larvae
Destruktivna, zarazna bolest pčelinjeg legla, američka trulež (gnjiloća) istorijski se nazivala kuga pčela. Riječ je o opasnoj bolesti pčelinje zajednice koja progresivno slabi pčelu. A na kraju i sasvim uništava. Uzročnik infekcije i oboljevanja larvi u najranijoj fazi razvoja je bakterija Paenibacillus larvae. Ona se u sporogenoj formi vrlo dobro održava i opstaje u nepovoljnim spoljašnjim uslovima. U inficiranim zajednicama uzročnik se može, u formi vidljivih i nevidljivih formi bolesti, održavati godinama. Bakterija ima više genetskih varijanti što utiče na tok i prognozu infekcije oboljele zajednice.
Tok zaraze
Infekcija nastaje unošenjem spora uzročnika. Pri čemu spore bakterije Paenibacillus larvae u leglo unose pčele hraniteljice kontaminiranim izvorima hrane za leglo: matična mliječ, med, polen.
Vegetativni oblici, bacili, razvijaju se klijanjem unijetih spora u digestivnom traktu larve. Bakterije se vrlo brzo razmnožavaju i uskoro izazivaju uginuće sa karakterističnim, truljenjem, larve. Zaražena larva pretvara se u smeđu, ljepljivu i rastezljivu masu koja se sušenjem prilijepi za dno ćelije (četiri do šest nedelja). A zatim izgleda kao prazna (otprilike za osam nedelja).
Jedna oboljela larva može da sadrži više od milijardu infektivnih spora. One su dodatno infektivno opterećenje, odnosno, novi izvor kontaminacije i infekcije. Zaražena pčelinja zajednica progresivno slabi. Jer leglo nestaje i nema dovoljne prinove mladih pčela. A samim tim, zajednica postaje neproizvodna.
Niski prinosi meda su jedan od važnih pokazatelja mogućeg prisustva uzročnika bolesti u zajednici.
Prenošenje i širenje zaraze
Izvor infekcije
- Inficirani ramovi sa leglom
- Inficirani ramovi sa medom (medišni nastavci)
- Med
- Vosak
- Odrasle pčele
Putevi prenosa ( izneđu košnica i pčelinjaka)
- Grabež
- Zaletanje
- Rojevi
- Pčelar kroz postupke pčelarske prakse
- Nabavka i unos inficiranih zajednica
Otpornost spora
Spore bakterije, Penibacillus larvae, izuzetno su otporne. Kako na faktore spoljašnje sredine (suša, vrućina, sunčeve zrake, vlaga). Tako i na uobičajena hemijska sredstva koja se koriste u dezinfekciji. Spore mogu opstati u starom saću i košnicama više decenija sačuvavši sposobnost klijanja i infektivnost. U medu ostaju neoštećene pri temperaturi od 100°C u trajanju više od dva časa. Obično kuhanje ne može da uništi spore. Autoklaviranje je postupak sterilizacije u kojem se spore uništavaju uspješno. Već na temperaturama iznad 121°C, pritiskom od 1,5 bara, u trajanju od 30 minuta. Efikasnost ovakvog postupka potebno je kontrolisati.
Klinička slika
Bolest se može razviti klinički. U svako doba godine, kada zajednica ima legla. Postoje dvije forme bolesti koje pčelar treba da razlikuje:
Ubadanje čačkalice
Klinički prepoznatljiva bolest sa tipičnim promjenama na larvi i leglu. Prve promjene koje se mogu uočiti na poklopcima iznad uginule larve su promjene boje poklopčića. Kada se na njemu pojave tamnije mrlje, naborani, ulegnuti (uvučeni) i ponekad izgriženi poklopci sa rupicama. Posljedica truležnih procesa jeste promjena larve. Ona gubi karakterističnu strukturu, oblik i pretvara se u bezobličnu, ljepljivu, rastezljivu tvorevinu. Ubadanjem čačkalice ili palidrvca u takvu larvu („test niti koja se razvlači“) izvlači se nit nijansi smeđe boje. Duge i ponekad četiri do pet centimetara (moguće i samo jedan cm,). Što je dovoljna indikacija da sumnjiv materijal treba dostaviti u laboratoriju, na konačnu potvrdu.
Zaostajanje poklopljenih ćelija, naročito u jesen, koje su nepravilno razbacane po saću, čime se dobija nepravilan raspored legla (nekompaktno, raštrkano leglo), jedan su od simptoma koji upućuju na moguću infekciju.
U daljnjem procesu uginula larva se suši i tada su promjene teže vidljive. Tako da četiri do šest nedelja, nakon uginuća, obično ostatak larve priliježe. U tankom sloju, uz donju stijenku ćelije, što nazivamo “fazom kraste”. A nakon osam nedelja, ćelija izgleda kao da je sasvim prazna.
Za dijagnostiku, u ovom slučaju, u laboratoriju je potrebno poslati dijelove promjenjenog legla.
Subklinička forma infekcije. Ne ispoljava se jasno tako da je pčelar teško prepoznaje. Jer pčele uspjevaju prevazići gubitak legla i očistiti uginule larve. U ovom slučaju zajednica stalno slabi. Sa vrlo niskim prinosima meda, čak i u dobrim pčelarskim sezonama. U ovom slučaju laboratorija vrši rano otkrivanje mogućih izvora zaraze na pčelinjaku. Ovo se zove rana dijagnostika američke gnjiloće. To je korisna preventivna laboratorijska dijagnostička mjera. Naročito za potrebe otkrivanja novih žarišta na inficiranom pčelinjaku i širem regionu koji se kontroliše.
Za dijagnostiku se, u ovom slučaju mogu poslati uzorci meda. Med iznad plodišnog dijela legla, pčela, voska, polena i perge. Kako bi se utvrdilo prisustvo spora uzročnika bolesti kada na leglu nema vidljivih promjena.
Dijagnostika
Pčelar treba da bude upoznat sa simptomima ove bolesti kako bi u slučaju potrebe postavio pravovremenu sumnju. Sumnju na bolest može postaviti pčelar, veterinar, veterinarski inspektor. Ali se konačna dijagnostika završava laboratorijskom potvrdom uzročnika bolesti. To je, za sve slučajeve, zakonska obaveza.
Ovlašćena institucija, JU Veterinarski institut Republike Srpske “Dr. Vaso Butozan“ Banja Luka, ulica Branka Radičevića 18, ima akreditovanu metodu za pouzdanu dijagnostiku ove bolesti po standardu ISO 17025. Uzorak može biti različit, cijeli ram sa promjenjenim leglom. Isječeni dijelovi promjenjenog legla sa karakteristično promjenjenim leglom. Uzorak pčela, uzorak meda, voska i polena. Materijal se dostavlja lično ili poštom. Adekvatno upakovan kako bi se spriječila kontaminacija prostora i materijala.
Terapija
Zabranjena je preventivna i terapijska upotreba bilo kojeg antibiotika u kontroli i terapiji američke truleži legla!
Kad se laboratorijskim pretragama utvrdi američka gnjiloća, nadležni veterinarski inspektor će, na osnovu epizootiološke situacije, narediti mjere radi kontrole bolesti.
