Dobro osušeni plodovi lješnika mogu se prilično dugo sačuvati. Međutim, kako bi plodovi i posle određenog vremena ostali kvalitetni. Moraju se poštovati pravila za njihovo skladištenje.
Plodovi lješnika mogu se čuvati čak dvije do tri godine. Ipak, preporuka stručnjaka je da se plodovi lješnika ne čuvaju više od godinu dana. Vremenom gube na težini i boji, a zbog visokog sadržaja vlage može se dogoditi i da užegnu.
Prvi uslov za što bolje očuvanje ploda jeste berba lješnika kada je on potpuno zreo. Najbolji pokazatelj zrelosti lješnika jeste omotač, kupula, koja je u vrijeme potpune zrelosti ploda žuta i sasušena.
Dobro sušenje je preduslov
Ukoliko se plodovi lješnika nakon berbe ne osuše, može se pojaviti buđ i lješnik može propasti. Zato je sušenje lješnika izuzetno bitna mjera koju morate primijeniti ukoliko želite da što duže sačuvate zdrave plodove lješnika.
Nakon berbe plodovi lješnika se najprije suše na suncu nekoliko dana, a zatim u specijalnoj sušnici, sa optimalnom temperaturom između 32 i 34 stepena. Ukoliko je temperatura u sušari veća od dozvoljene, može se desiti da plodovi užegnu. Plodovi se suše sve dok se vlaga u njima ne smanji na 8 do 10%.
Omotač na plodovima
Takođe, nakon berbe neophodno je ukloniti omotač sa lješnika koji su ubrani sa omotačem. Ukoliko omotače ne možemo ručno skinuti, ovakav lješnik mora da se suši 6 do 8 dana na suncu uz stalno miješanje. Ovakvim sušenjem 80% plodova odvojiće se od omotača, a ostatak će morati da se suši malo duže.
Plodovi na kojima omotač ipak ostane skladište se u magacinski prostor u sloju debljine oko 30 centimetara, gdje uz često miješanje ostaju od 10 do 12 dana. Miješanjem lješnika ubrzavate sušenje.
Skladištenje i čuvanje plodova lješnika
Ukoliko proizvođač lješnika posle sušenja nema uslova da odmah proda cjelokupan prinos lješnika, neophodno je da lješnik uskladišti i čuva adekvatno sve do trenutka prodaje.
Tokom zime lješnik se čuva u prostorijama koje se dodatno ne rashlađuju, jer je temperatura tokom zimskih mjeseci optimalna i prihvatljiva za čuvanje lješnika. Već od marta, prostorije za čuvanje lješnika se moraju rashlađivati.
Prostorije za skladištenje lješnika
Prvenstveno je bitno da prostorije u kojima se skladišti i čuva lješnik budu osvjetljenje i suve. Prostorije za čuvanje lješnika moraju imati dobru ventilaciju sa mogućnošću provjetravanja.
Vlaga najveći problem
Ukoliko lješnik čuvamo u prostoriji sa vlagom plodovi vrlo brzo buđaju, propadaju i gube na težini i kvalitetu. Povećana vlažnost u prostoriji skladištenja povećava mogućnost i za razvoj plesni.
Kako biste smanjili vlažnost u prostoriji sa lješnikom, u njoj možete čuvati i negašeni kreč koji će smanjiti vlagu. Takođe, stručnjaci preporučuju da se u ovakvoj prostoriji povremeno pali sumpor, koji uništava gljivice koje mogu prouzrokovati različita oboljenja plodova lješnika.
Pod magacinskog prostora mora da bude izrađen od betona, i mora da bude izolovan od vlage. Najbolje je da se preko betona postave suve daske na kojima će se prostrijeti lješnik. Zidovi magacina moraju biti omalterisani i sa spoljašnje i sa unutrašnje strane.
Poželjno je da u prostorijama za skladištenje lješnika postoji mogućnost podešavanja vlage i temperature. Zbog ovoga, neophodno je da magacin ima električni ventilator koji će odstranjivati suvišnu vlagu.
Postavljanje i rad električnog ventilatora i kalolifera
Električni ventilator treba da bude postavljen 30 centimetara od ivice plafona. Poželjno je ugraditi i električne kalolifere, radi što uspješnijeg čuvanja. Koliko ćete kalolifera ugraditi i kakve će oni veličine biti zavisi od veličine skladišta, ali i količine lješnika koja se u njemu skladišti.
Kaloliferi moraju da imaju termostat koji će održavati temperaturu na 30 stepeni. Termostati se postavljaju na visini od jednog metra iznad poda.
Boksevi
Radi što boljeg kretanja radnika i lakšeg održavanja prostora poželjno je da magacin pregradite u boksove. Svaki od njih treba da bude površine do 6 kvadratnih metara, dok prostor između njih koji služi za kretanje radnika optimalno treba da bude širok oko jedan metar.
Zaštita od glodara i insekata
Lješnik u skladištu mora biti zaštićen od najezdi insekata i ptica. Takođe, mora biti zaštićen od glodara i miševa, i svega što bi na bilo koji način potencijalno ugrozilo kvalitet ploda.
Nije poželjno da se u neposrednoj blizini nalaze plodovi drugih vrsta voća ili povrća, jer lješnik može apsorbovati njihov miris, što mu umanjuje kvalitet.
Temperatura
Postoje različiti podaci o optimalnoj temperaturi čuvanja plodova lješnika. Temperatura na kojoj ćemo čuvati lješnike zavisi od njihovog hemijskog sastava, to jest sadržaja masti, belančevina i vode.
Ukoliko lješnik sadrži manje od 6% vode, može se i zamrznuti. Tačka smrzavanja osušenog lješnika kreće se oko minus 10 stepeni. Zamrzavanje lješnika sa ovim procentom vode neće ugroziti kvalitet ploda.
Lješnici su bogati mastima i bjelančevinama koje su osjetljive na visoke temperature. Upravo iz ovog razloga u magacinu ne smije doći do povećanja temperature, jer će lješnici užegnuti. Užeglost je vrlo neprijatna pojava kod lješnika i moguće ju je utvrditi mirisanjem i probanjem ploda, ali i vizuelno, ocjenjivanjem boje ploda. Užegli lješnici su gotovo neupotrebljivi. Užeglost ćete najbolje izbjeći redovnim provjetravanjem prostorija.
Lješnik se najuspješnije čuva u rashladnim komorama, na temperaturi od 0° C i pri relativnoj vlažnosti od 65% do 75%.
Čuvanje lješnika u jezgru
Čuvanje lješnika u jezgru je složeniji posao. Lješnik se najprije mora oljuštiti, a nakon toga pakuje se u specijalnu ambalažu, odnosno celofan.
Boja i kvalitet celofana u kojem će se lješnik čuvati zavisi od toga koliko dugo želimo da plod ostane. Treba izbjegavati celofane ružičaste, žute, plave i narandžaste boje. Celofani tamnoplave, zelene i crvene boje manje provode svjetlost i dobro čuvaju lješnik od užeglosti.
Što se tiče propuštanja svjetlosti i promjene samih materija u jezgru, dosadašnja praksa pokazala je da plodovi lješnika ostaju najboljeg kvaliteta u ambalaži od pergamenta.
Posebno se mora voditi računa o tome da u blizini ne bude bilo koje drugo voće ili povrće, jer lješnik vrlo lako upija miris.
Lješnik u jezgru je najbolje čuvati u rashladnim komorama.
