Na našem tržištu je jako malo sjemenske raznovrsnosti, tek tridesetak vrsta od hiljade postojećih, zbog čega su mladi aktivisti iz Čelinca riješili da obogate tu ponudu, piše srpskainfo.com
Foto: RAS Srbija
Nekoliko entuzijasta od 2015. godine aktivno su se posvetili sakupljanju i čuvanju starih sorti sjemena kada su oformili “Banku sjemena” koja je od ove godine prerasla u “Biblioteku” i iz koje danas svako može pozajmiti sjeme.
Sva sjemena su organski uzgojena i bez genetski modifikovanih organizama, te većinom su u pitanju stare, porodično naslijeđene.
Želja im je, kažu, da daju mali doprinos očuvanju starih i otpornih sorti od zaborava, pa i nestanka, te da omoguće poljoprivrednicima i drugim zainteresovanima pristup ovim sortama koje se danas rijetko mogu naći na komercijalnom tržištu.
Mijenjajući svoje navike u ishrani počeli smo se interesovati za lokalnu i ekološki uzgojenu hranu. Onda smo par godina istraživali prisustvo eko hrane na našem tržištu, išli po marketima, prodavnicama, tržnicama, edukacijama i došli do nekih poražavajućih podataka o hrani u BiH. Tada, u 2015. godini u BiH je bilo tek četrdesetakak sertifikovanih proizvođača hrane iz ekološkog uzgoja. Postojali su i drugi sistemi kontrole kao što je HACCP, s tim da je u njima dozvoljena upotreba hemije u mjeri da se, recimo, jabuke tretiraju do 17 puta u sezoni. Bilo bi dobro da bar te proizvode možemo kupiti, ali i većina ovih proizvoda iz kontrolisanog, kao i ovih iz ekološkog uzgoja se izvoze. Tad shvatite šta jedete. Mi oduvijek imamo baštu, ali ne proizvodimo dovoljno hrane za cijelu porodicu i za cijelu godinu, pa smo odlučili da počnemo što više proizvoditi nutritivno i energetski bogate hrane bez upotrebe hemije, a što praktično nije izvodljivo bez starih sorti. Tako smo počeli skupljati sjemena, priča Vojin Kopuz, osnivač fonadacije “Fabrika radosti” u Čelincu koja je pokrenula inicijativu Biblioteke.
Ističe da su zadovoljni, te da trenutno imaju toliko posla da “nemaju vremena unijeti u bazu nove sorte koje dobiju”. Posjeduju oko stotinu različitih vrsta, a sve ukupno oko 300 sorti.
Javljaju nam se ljudi od iskusnih vrtlara do onih koji nikada nisu sadili, od seljaka koji žele obnoviti svoja znanja i prakse čuvanja sjemena do gradske gospode koja želi znati šta jede i uzgajati svoju hranu u kući, saksijama, na balkonima, u dvorištima. Dosta se interesuju i ljudi koji imaju svijest o energetskoj nadmoćnosti starih sorti kao i njihovoj otpornosti na bolesti i štetočine pri uzgoju. Možda nam se na kraju ipak najviše javljaju oni koji se sjećaju raznolikosti i bogatstva oblika, boja, mirisa i ukusa naših starih sorti, kaže Kopuz.
Foto: RAS Srbija
Na razvijanju ove ideje, priča, najviše rade članovi porodice, zatim prijatelji koji rado dođu i pomognu, kooperanti koji za njih uzgajaju, rođaci sa sela i drugi. Javljaju im se ponekad i ljudi dobre volje koji žele podržati ovakvu inicijativu donacijom i radom.
Jedan od ciljeva Biblioteke jeste i širenje svijesti o važnosti uzgoja hrane i drugih usjeva bez hemije.
Krajnji cilj je da imamo obilje nutritivno bogate i zdravstveno bezbjedne hrane u bašti i tanjirima naših najbližih, a ako možemo doprinijeti da to i drugi imaju, zašto ne. Na našem tržištu je jako malo sjemenske raznovrsnosti, sadimo tek tridesetak vrsta od stotina i hiljada postojećih, a da ne pričamo o desetinama hiljada različitih sorti tih vrsta koje je narod vremenom razvio. Nemamo sjemena koja su proizvedena u BiH, a o sjemenima iz eko uzgoja da ne pričamo. Želja nam je malo obogatiti tu ponudu, proizvoditi za tržište i naše i svjetske stare sorte, zaključio je Vojin Kopuz.
Dodaje da im je namjera i osnovati malo preduzeće koje će dio profita ulagati u edukacije o tradicionalnim i prirodnim metodama uzgoja hrane i važnosti čuvanja semena.
Amerikanci prednjače
Biblioteke sjemena služe skupljanju i čuvanju starih i otpornih sorti sjemena, kao i informacija o njihovom porijeklu, tradicionalnim načinima uzgoja, te pripreme jela.
Američko stanovništvo je najviše pogođeno genetski modifikovanom hranom u ovom trenutku, tako da Amerikanci možda i najviše rade na očuvanju starih sorti upravo kroz osnivanje biblioteka sjemena koje su u rukama običnih građana, poljoprivrednika, seljaka, udruženja i zadruga. Indija je, recimo, dobila zadnjih godina dosta sudskih sporova protiv GMO kompanija, a ovo se ništa ne bi ni desilo da se narod nije edukovao i ujedinio. Tome dosta doprinose upravo ovakvi koncepti kroz koje se poljoprivrednici jačaju i uče o metodama i važnosti očuvanja i sijanja svog sjemena, govori Vojin Kopuz.
