Da uvriježeno shvatanje po kojem mladi, navodno, neće da rade, nego samo dangube po kafićima i kladionicama, “ne pije vode”, bar kad je u pitanju omladina sa sela, pokazala je i ovogodišnja sezona jagoda, piše srpskainfo.
Kako svjedoči Pero Pećanac, domaćin iz Velikog Blaškog kod Laktaša, đaci iz ovog i susjednih sela spremni su da cijeli dan po vrućini beru jagode za dnevnicu od desetak maraka.
Da mi nije njih, ne znam da li bi mi se uopšte isplatilo raditi sa jagodama. To su vrijedna i skromna djeca, dovoljno im je da dobiju tri obroka, dnevnicu od deset maraka i kilu-dvije jagoda da ponesu kući i oni su zadovoljni, kaže Pećanac.
Po njegovim riječima, dječaci su spremniji nego djevojke da se prihvate ovog posla. Počinju da rade u sezoni već u osmom ili devetom razredu osnovne škole, jer su djeca sa sela od malih nogu naučena da pomažu roditeljima.
Deset maraka možda i nije neka para, ali njima je dovoljno da počaste drugarice sladoledom, ili da, kao veliki, nakon posla svrate u kafić na sok, kaže Pećanac.
U drugim selima u Lijevču i Župi, u kojima se poljoprivrednici tradicionalno bave jagodarstvom, kažu da su dnevnice znatno veće, čak do 35 KM za najbolje berače, ali i oni među beračima imaju dosta mladića i djevojaka.
Posla se ne boje ni mladi ljudi sa Manjače, pogotovo oni koje su roditelji od malih nogu učili da cijene i svoj i tuđi rad. Među takvima su i braća Miletići, Slavko (18), Zdravko (17) i Marko (12), sinovi lugara iz Sitnice Krstana Miletića.
Njihova porodica je solidnog imovnog stanja, pa dječacima nije bilo neophodno da rade, ali su još kao osnovci brali sa roditeljima jagode, kupine i druge šumske plodove i prodavali ih putnicima pored magistrale Banjaluka – Mrkonjić Grad. Tako su prvi u selu imali računare i mobilne telefone, koje su kupili sami sebi. Danas su to već poodrasli mladići, Slavko je šumarski tehničar, a Zdravko završava Ugostiteljsku školu, ali stalno traže prilike da rade i zarade.
Sve oni znaju i hoće raditi, i u šumi i na njivi i na imanju, stvarno su djeca za primjer. I nisu oni jedini, i druga djeca ovdje u Sitnici se ne boje posla i obaveza i redom su svi dobri đaci, kaže ponosna majka Stana.
Nakon što su završili sa branjem i prodajom šumskih jagoda u svom kraju, Stana i njen najstariji sin se spremaju u “pečalbu”. Jedan domaćin iz okoline Bihaća je čuo koliko su vješti, pa ih zove da beru pitome jagode na njegovom imanju.
I ovaj mlađi je tražio od oca da mu nađe preko ljeta nekog posla u Banjaluci, a otac mu kaže: “Sjedi s mirom, naradićeš se, ima kad, još si maloljetan, ko će tebi zaposliti”, priča Stana.
