Još jedna godina za eventualno pokretanje proizvodnje šećera u bijeljinskoj „Šećerani“ bespovratno je izgubljena. Tek od 2019. godine, ukoliko bi se pojavio ozbiljan kupac i investitor, moglo bi se razmišljati o ponovnom pokretanju ove fabrike, piše capital.ba
[tie_full_img]
[/tie_full_img]
Nebojša Matić, aktuelni stečajni upravnik bijeljinske Fabrike šećera, nakon dolaska na ovu funkciju, na koju ga je Okružni privredni sud u Bijeljini imenovao prije četiri mjeseca, tvrdi da je za oko 50 odsto smanjio troškove stečajnog postupka.
Umjesto 21 radnika, danas imamo sedmoro zaposlenih, pet portira i jednu radnicu u administraciji. Bivši stečajni upravnik Lazo Đurđević je smijenjen sa te pozicije, jer nije želio da prihvati obavezu izrade stečajnog plana za „Šećeranu“. Ja sam tu obavezu prihvatio, a nakon dva mjeseca razgovora članovi Odbora povjerilaca su mi saopštili da nisu u mogućnosti da obezbijede saglasnost svih povjerilaca za izradu stečajnog plana. Naravno, nije postojao ni zainteresovani investitor za obnavljanje proizvodnje. Obavijestio sam sud da se odustalo od donošenja plana reorganizacije, jer su oni koji su insistirali na izradi stečajnog plana odustali od te namjere, kaže Matić.
Matić ističe da je nakon toga Odbor povjerilaca donio odluku o izradi Predinvesticione studije za „Šećeranu“, kojom bi se tačno definisalo šta je neophodno uraditi da bi ova fabrika ponovo proradila i koliko bi sve to koštalo.
Kazao je da su u grupi za izradu Predinvesticione studije angažovani Zoran Pavlović, ekonomski analitičar iz Banjaluke, Rade Rakić, bivši direktor za proizvodnju, Meho Fafulić, bivši generalni direktor, Slobodan Rakić, predstavnik firme „Mering“ iz Zrenjanina i povjerilac Vojo Nikolić iz Brčkog.
Svi oni su ujedno i povjerioci u stečajnom postupku i potražuju oko tri miliona maraka. Ta grupa je angažovana od strane Odbora povjerilaca i dobila je nalog da do 18. marta izradi Predinvesticionu studiju, kada će biti održan i sastanak Odbora povjerilaca, rekao je Matić.
Dodao je da će ova studija biti prevedena na engleski jezik i da će u roku od dva mjeseca biti dostavljena na uvid svim relevantnim institucijama u RS i BiH, te svim potencijalnim investitorima.
Nakon toga Skupština povjerilaca će se ponovo sastati i odlučivaće o eventualnim ponudama investitora.
Ukoliko ne bude zainteresovanih investitora, pristupiće se klasičnoj prodaji fabrike i okončanju stečajnog postupka podjelom sredstava iz stečajne mase, rekao je Matić.
Goran Vajkić ponovo dostavio ponudu za „Šećeranu“
On je podsjetio da je u Crnoj Gori obnovljen sudski postupak oko vraćanja u posjed 26 stanova u Bijeloj koji pripadaju „Šećerani“.
Taj postupak može trajati od godinu i po do tri godine. U međuvremenu smo dobili ponudu Gorana Vajkića iz Banjaluke koji nudi 6,95 miliona KM za imovinu stečajnog dužnika. U njegovoj ponudi navedeno je da želi da se napravi plan reorganizacije preduzeća i stečajni plan, a osnov tog plana bio bi da Šećerana osnuje novo privredno društvo i da osnivački ulog bude kompletna imovina Fabrike šećera u stečaju. Vajkić ne prihvata da to budu i priznate obaveze, odnosno potraživanja prema povjeriocima, istakao je Matić.
Kaže da je nedostatak Vajkićeve ponude je u tome što on očekuje da preduzeće koje se nalazi u stečaju formira novo privredno društvo, dok zakon to ne poznaje, jer firma koja osniva novo privredno društvo mora biti likvidna i mora biti bez ikakvih dugova prema Poreskoj upravi.
On isključuje činjenicu da imamo obavezu isplate oko 16 miliona priznatih potraživanja prema povjeriocima. Vajkić ne daje ni bankarsku garanciju da će izvršiti remont fabrike i da će pokrenuti proces proizvodnje, kaže Matić.
Vajkićevu korigovanu ponudu Odbor povjerilaca „Šećerane“ još uvijek nije razmotrio i ta ponuda će biti razmatrana u narednoj sedmici.
Treba imati u vidu da samo priznata potraživanja radnika „Šećerane“ iznose oko 6,5 miliona KM. Matić kaže da ozbiljni investitori, koji bi željeli da kupe „Šećeranu“, moraju raspolagati sa 40 do 50 miliona KM, jer je neophodno izvršiti generalni remont postrojenja, pripremiti proizvodnju šećerne repe, vratiti izgubljeno povjerenje kod poljoprivrednika, obezbijediti 250 do 300 novih radnih mjesta. Uz sve to, Matić podsjeća da je posljednji remont fabričkih postrojenja u 2011. godini izvršen u obimu od pet do 10 odsto.
