Miljana Jocić živi od svog zlatnog voćnjaka, nikada ne bi mogla zamisliti život u gardu: Ništa mi ne pada teško | Agroportal.ba
Agro reportaže

Miljana Jocić živi od svog zlatnog voćnjaka, nikada ne bi mogla zamisliti život u gardu: Ništa mi ne pada teško

Riješila sam, odoh u voćnjak, da živim od zemlje, što dalje od gradske gužve. Ništa mi ne pada teško i sebe stvarno u budućnosti vidim kao uspješnu ženu na selu – ovako je za sebe rekla Miljana Jocić iz sela Mužinac, kod Sokobanje.

Čim je postala punoljetna, Miljana Jocić iz sela Mužinac, kod Sokobanje, odlučila je da živi na zemlji i od zemlje. Na imanju babe Vasilike i djede Radomira. Uz njihov blagoslov, Miljanini roditelji Gordana (48) i Zoran (55) povjerili su joj hektar zemlje da krene i nisu se miješali. Brat Nemanja više voli da s roditeljima radi u porodičnoj firmi u Sokobanji, a Miljana vjeruje da je budućnost sigurnija ako se lati posla kojim su se njihovi preci bavili. Upisala je Višu poljoprivrednu školu u Prokuplju, znajući da je ne čeka bezbrižan studentski život, već mnogo rada i borbe. Uz podršku familije, prije četiri godine, uspjela je da stvori svoj prvi zasad jabuka sorte zlatni delišes.

– Kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva, odgovorna sam za jabučnjak sa oko 2.600 sadnica. Iako je to još mlad zasad, prošle godine smo imali prvu ozbiljniju berbu od dvadesetak tona jabuka i, što je najvažnije, imala sam obezbijeđen plasman. Cijena nije bila dobra, ali zato ove godine očekujem veći prinos i bolju cijenu – priča Miljana (25) dok ih je vodila kroz beskrajne redove stabala na kojima dozrijevaju plodovi za jesenju berbu, prenosi Žena Blic.

S ponosom pokazuje mrežu koja je ove godine postavljena kao zaštita od grada i UV zračenja i objašnjava da je proljetos urađena proreda kako bi stabla dala kvalitetne plodove. Prema svim pravilima agronomske struke, to je sada savremen jabučnjak, pa se Miljana nada da će ova godina biti berićetnija. Prihodom od prodaje planira da ispuni jednu poslovnu obavezu.

Pročitajte još...   Zahlađenje u posljednji momenat

– Na Konkursu za mlade poljoprivrednike u okviru Ministarstva dobila sam sredstva za unapređenje voćnjaka u iznosu od tri četvrtine vrijednosti zaštitne mreže. Moja je obaveza da ostatak sredstava sama finansiram kad naplatim berbu. Sama to ne bih uspjela. Puno je tu kalkulacija, a veliku pomoć mi pruža i ujak Goran, koji ima veliko iskustvo – kaže.

S ujakom, bakom i djedom upoznajemo se u voćnjaku, a ubrzo stiže i Sanja Čokojević, inženjer voćarstva i vinogradarstva iz Poljoprivredne savjetodavno stručne službe u Knjaževcu. Sve što ima veze s rezidbom, đubrenjem, uzorkovanjem zemljišta Miljana je od nje učila.

Dok Miljana za slikanje oblači narodnu nošnju Ponišavlja, pričali su sa Sanjom, koja spremno kaže da je Miljana već postala samostalna u odlučivanju i da je mnogo naučila.

– Ako mislimo da mlade ljude vratimo ili zadržimo na zemlji, moramo im obezbjediti stručnu pomoć. U našoj službi koja se time bavi ima više saradnika za ratarstvo, zaštitu bilja, stočarstvo, melioraciju i agroekonomiju. Dobar je i program Ministarstva za mlade na selu koji daje široke mogućnosti, a mi smo tu da im pomognemo pri izradi biznis plana kako bi lakše aplicirali za sredstva ili predavanjima koja zimi organizujemo – priča Sanja.

Pročitajte još...   Preporuka voćarima da obave preventivne tretmane biljaka prije novog zahlađenja

U ovom kraju podno planine Rtanj nekada su se ljudi uglavnom bavili ratarstvom i stočarstvom, a sada je u okolini Sokobanje u ekspanziji voćarstvo.

– Osim jabuka, ovdje ima i zasada dunja i krušaka. Moja porodica ima oko 400 stabala trešanja, koja već godinama obere mraz, lješnike smo zasadili na 40 ari, a na 33 ara imamo oko sto stabala oraha. Vidim budućnost u ovoj proizvodnji – kaže Miljana dok čeka da u septembru krene ručna, takozvana probirna berba njenih jabuka.

Iz razgovora shvatamo da se pronašla u voćarstvu, te joj obaveze oko voćnjaka ne padaju teško, posebno kada dođe berba i kada može da osjeti rezultate svoga rada i truda.

– Ništa mi ne pada teško i sebe stvarno vidim kao uspješnu ženu. Hoću da ostatak života provodim što dalje od gradske gužve. Voljela bih da od države dobijamo veće podsticaje kako bismo što više osavremenili mehanizaciju i opremu za rad, da imamo veću prohodnost što se tiče plasmana – priča devojka riješena da radi i uči i da se ponekad zabavi pravljenjem kolača i folklorom.

Iz ljepote Mužinca je teško otići iako do njega nije lako stići. Auto-putem do Ražnja je lepo, a posle, kroz Deligrad i Rutovac, Bovan i Vrmdžu ka Trgovišu, put je uzan, valovit i krivudav sve do Rtnja. Predivni Rtnja. Predivni pejzaži vape za boljim putevima, a ljudi im se nadaju jer bez njih nema razvoja ma koliko vrijedni bili.

 

(blic.rs)

 

0Shares
Slične objave
Agro reportaže

Četrnaestogodišnji Miloš sa uživanjem se brine o porodičnom imanju

Agro reportaže

Mama gazdarica, sin menadžer, kćerka organizatorka, a svi poljoprivrednici: Zašto se mladi iz Banjaluke vraćaju na selo