Uprkos ubrzanoj urbanizaciji semberskih sela, gradnji neophodne infrastrukture, kao što su kvalitetni asfaltni putevi, javna rasvjeta, domovi kulture, vodovodna mreža, mnoga seoska imanja u Semberiji su opustjela i polako padaju u zaborav, piše avaz.
Formirali porodice
U Gornjem Dragaljevcu kod Bijeljine, prema riječima Dušana Jovanovića (55) i Pere Manojlovića (60), mještana koji žive u ovom selu, mnogo je mladih ljudi koji su, žudeći za boljim životom, otišli u Švicarsku, Austriju, Njemačku i druge evropske zemlje.
Mladi ljudi su nestrpljivi. Oni ne mogu čekati da im se ukaže prilika za zaposlenje, već idu trbuhom za kruhom. Moj sin je u Švicarskoj. U Bernu vozi autobus. Oženio se, skućio, formirao porodicu. Sve ono što može tamo sebi priuštiti za desetak godina, ovdje ne može zaraditi ni za dva radna vijeka, kaže Jovanović.
Ističe da bi se nadležne državne institucije morale mnogo ozbiljnije pozabaviti politikom zapošljavanja i otvaranjem radnih mjesta.
Pero Manojlović kaže da njegova dva sina trenutno rade u Austriji te da se ne namjeravaju u skorije vrijeme vratiti u zavičaj.
Tempo života
Kada se ožene i kada formiraju porodice, onda djeca diktiraju sve životne planove i tempo života, kaže Manojlović.
I Jovanović i Manojlović ističu da će mnoge, danas moderne i udobne kuće, ako ne budu održavane, u narednih dvadesetak godina zarasti u šipražje te će postati „mrtvi kapital“ i „promašene investicije“.
Druga generacija
Bolji životni standard utiče sve buduće odluke tih mladih ljudi. Naravno, već od druge generacije mnogi od njih se osjećaju Austrijancima, Nijemcima ili Evropljanima i teško prihvataju da se vrate u svoja sela ili gradove, odakle su svojevremeno otišli, kaže Manojlović.
