Konačno je došlo vrijeme da u poljoprivrednom sektoru uglavnom svima sve odgovara.
Nakon što je afrička kuga svinja stavljena pod kontrolu, kraj prazničnog januara i prva polovina februara dočekani su sa više proljećnim, a manje zimski vremenom, što mnogima ide naruku. Bar u pauzama dok na imanjima ne rade redovne poslove i pripremaju se za sjetvu koja bi trebalo da počne ovih dana. Dok čekaju na konkretnije radove na njivi, uveliko su krenuli u nabavku sjemena i đubriva, a dio pažnje usmjerili su i na, kako se nadaju, što skoriju objavu novog pravilnika o podsticajima.
Tako je, po svemu sudeći, početak godine za poljoprivrednike Srpske gotovo uvijek rezervisan za dobro raspoloženje, preraspodjelu snaga i kućnih budžeta, zajedno sa osmišljavanjem plana za rješavanje izazova koje ostatak godine donosi. A oni će se lako prebroditi, bar ako je suditi po prethodnim sunčanim danima koji sa sobom nose dovoljnu dozu optimizma. On, međutim, i dalje manjka kad je u pitanju agrar Evropske unije, gdje su traktori na blokiranim saobraćajnicama bili dokaz da na razvijenom Zapadu baš ne cvjetaju ruže – ili ne klija krompir (ako ćemo se poslužiti farmerskim slengom) kako to mnogi žele da misle.
Proteklih sedmica, poljoprivrednici su protestovali širom Evrope i to zbog krize sa cijenama, poljoprivrednim zakonima Evropske unije, a nakon što su protesti održani ispred zgrade Evropskog parlamenta u Briselu pokrenut je i strateški dijalog o budućnosti poljoprivrede. Obećanje nije pomoglo pa su blokadom puteva i traktorskim paradama protesti održani u Francuskoj, Njemačkoj, Litvaniji, Poljskoj i Rumuniji, a ranije i u Holandiji.
Nama se, s druge strane, poljoprivredne strategije rasprostiru od sjetve do sjetve i zavisno od vremena mijenja se i farmersko raspoloženje. Ako se po jutru dan poznaje, ono će ostati nepromijenjeno bez obzira na talas nezadovoljstva koji stiže sa Zapada.
Čini se da našim poljoprivrednicima konce mogu da pomrse jedino novine u plaćanju poreza na dohodak, jer će ubuduće svi koji godišnje ostvaruju promet viši od 12.000 maraka dodatno morati da izdvajaju novac i u ove svrhe, iako on ne obuhvata troškove koje su imali zbog plaćanja sezonskih radnika, zatim zakupa zemljišta i slično, kao i ono neočekivano, ali svi farmeri znaju za rizike posla i da suša ili grad uvijek mogu da umanje ili potpuno unište prinose.
(glassrpske.com)
