Dok mnogi traže put ka većim usjevima ili industrijskoj proizvodnji, Stevan Mitrović iz Donjeg Žabara pronašao je svoju šansu — u dunji. U razgovoru za naš portal, Stevan govori o razlozima, izazovima i planovima iza njegove plantaže dunje.
Stevan, inače po struci vjeroučitelj u Šamcu, ovih je dana više vezan uz svoje nasade nego školske klupe. Kaže da je dunju u početku posadio iz hobija – “za sebe, da bih proizvodio rakiju” – ali da ga je ideja vrlo brzo navela da plantažu proširi. Prva plantaža ima hektar, uz dodatnih 0,2 ha u Obudovcu, a ove godine dunja je prvi put puštena u rod.
Do tada je Stevan odstranjivao cvjetove kako bi biljke jače rasle. “Po pravilu, dunja tek u četvrtoj godini treba da se pušta u rod”, objašnjava.
U svom nasadu koristi domaću sortu Leskovačku dunju, dok mu je oprašivač Vranjska dunja. Leskovačka sorta, poznata po dobrom prinosu, često se koristi u regiji. Ipak, Stevan nije ignorisao potencijal drugih sorti:
“Malo je postao izazov ovde za uzgoj leskovačke dunje… vidimo da se na našim terenima polako ulaže u strani sortiment koji prijeti da potisne našu dunju. Međutim … domaće je autohtono, ono što je bitno da gajimo ovde na našim prostorima.”
U godini kada su vremenske nepogode uhvatile mnoge poljoprivrednike, Mitrovićeve dunje uspjeli su izgurati zahvaljujući sistemu za navodnjavanje i pažljivoj prihrani.
“Naše dunje su super podnijele ovu godišnju poteškoću u proizvodu.”
Ipak, ulaganja nisu mala. Stevan priznaje da na početku “čovjek misli da je to pomalo”, ali kad se podvuče crta, brojke pokazuju suprotno — plantaža zahtijeva ozbiljna sredstva.
Stevan nema velike radne jedinice: oslanja se na pomoć ukućana i savjetodavne službe. Kaže da dunja nema mnogo štetočina, poneki “sitni problemčić” se pojavi, ali pravovremenom reakcijom uspije se reagovati.
U pogledu prinosa, optimističan je: očekuje 20–25 kg po stablu, što bi na njegovoj plantaži iznosilo oko deset tona.
Država, prema njegovim rečima, ima programe podrške — od subvencija za gorivo do poticaja za nabavku mehanizacije. Stevan je u posljednje vrijeme nabavio frezu, pipalicu, atomizer, za što planira iskoristiti podsticaje.
Mitrović ne želi stati na sirovoj proizvodnji. U pogonima za preradu vidi budućnost:
“U idućim godinama planirani su mini pogoni — destilerija, proizvodnja sokova i slatka … možda proizvodnja kitnikeza, sireva od dunje…”
Kitnikez (sir od dunje, poznat i kao kotunjata) je tradicionalni slatkiš, naročito u Vojvodini i dijelu Srbije, a priprema se od dunja kuvanih uz dodatak šećera i limuna.
Stevan Mitrović je primjer poljoprivrednika koji je spojio tradicionalnu strast i promišljeni biznis. Dunja mu je postala ne samo usamljeni projekat za lične potrebe, već i ozbiljan voćnjak sa ambicijama prerade i plasmana. Iako put nije lak — ulaganja, rizici, konkurencija — on vjeruje da će plantaža vratiti sve što u nju uloži.
(rtvbn.com)
