
Za uspjeh proizvodnje u zaštićenom prostoru od presudnog značaja je korišćenje dobro odnjegovanog kvalitetnog rasada. Rokovi sadnje uslovljeni su vrstom zaštićenog prostora i mogućnostima zagrijavanja.
Odabir rasada
Kvalitetan rasad paradajza u momentu sadnje treba da ima sledeće karakteristike:
- stablo visine 25–30 cm i debljine 8–10 mm.
- 6–8 krupnih tamnozelenih listova.
- nadzemnu masu od 6–8 g sa formiranim pupoljcima ili cvjetovima u prvoj cvasti.
- Izbor sorti i vrijeme proizvodnje mora odgovarati zahtjevu tržišta.
Sasvim sigurno da se najbolji plasman kod nas ostvaruje paradajzom okruglih plodova. Srednje krupnoće, crvene boje i karakterističnog ukusa. Za ovaj vid proizvodnje najprisutnija su dva tipa sorti/hibrida prema načinu porasta stabla. Najveći broj genotipova je u tipu visokog neograničenog rasta stabla (indeterminantne). Koje prvu cvast obrazuju posle 7-12 listova. Zatim sljedeće poslije svaka tri lista. Rast stabla teče neograničeno.
U posljednje vrijeme značajno se povećala proizvodnja poludeterminantnih sorti/hibrida. Koji obrazuju prve cvasti poslije 5-8 listova. A sljedeći poslijee svaka 1-3 lista a rast stabla se završava cvašću. Za uspješnu prouzvodnju paradajza potrebno je poznavati optimalne uslove za njegov rast i razvoj. Tako, za rast vegetativnih organa optimalna temperatura je oko 22°C. Kritična maksimalna temperatura je oko 32°C.
Oplodnja
Oplodnja se odvija na temperaturi iznad 20°C. Za rast i razvoj paradajza značajna je i temperatura zemljišta. Optimalna je 20–25°C. Međutim biljke se rasađuju kada je temperatura zemljišta 14-15°C. Pri nižoj temperaturi veoma je spor rast i regeneracija korjena. Niže noćne temperature i dnevne za oblačnih dana neophodne su i zbog činjenice da paradajz raste u tami.
Zato su u gustom usjevu, pri nedovoljnoj svjetlosti ili visokim noćnim temperaturama internodije izdužuju. Niže temperature kao i temperature preko 32°C . Te nedostatak svjetlosti izazivaju opadanje cvjetova. Paradajz je biljka sa izrazitim potrebama za svjetlošću. Za neprekidan razvoj i plodonošenje neophodna je minimalna osvetljenost od 5.000–10.000 luksa. A optimalna oko 35.000 luksa, što zavisi i od sorte.
Svjetlost
Pri većem intenzitetu osvjetljenosti, bez obzira na dužinu dana, cvjetanje je ranije. Paradajz pripada biljkama relativno otpornim na nedostatak vode. Kritičan period je u vrijeme cvjetanja. Kada nedovoljna vlažnost može izazvati opadanje cvjetova. Do perioda cvjetanja zalivanjem treba održavati vlažnost do 70% PVK. A u vrijeme plodonošenja oko 80% PVK. Za uspješan rast i razvoj neophodna je relativno niska vlažnost vazduha.
Vlažnost vazduha
Optimalna relativna vlažnost vazduha je od 45–60%. Visoka relativna vlaga smanjuje oplodnju i transpiraciju. A time izaziva poremećaje u ishrani biljke.
Navodnjavanje
Za navodnjavanje paradajza najbolje je koristiti sistem kapanja. Zalivanje treba obavljati sunčanih dana (najbolje vodom temperature 20–25°C), u prijepodnevnim časovima. Poslije svakog zalivanja objekat se mora dobro provjetriti. Primjena sistema kapanja doprinosi manjoj potrošnji vode. Boljem zdravstvenom stanju biljaka i slabijoj zakorovljenosti.
Paradajz je kultura sa visokim potrebama za hranivima. Kako u pogledu makro tako i mikroelemenata. Mladoj biljci je potrebno tri do pet puta više hraniva. Posebno fosfora (na jedinicu mase) u odnosu na odraslu biljku.
Prinos
Prinos je u direktnoj zavisnosti od sadržaja lakopristupačnih hraniva u zemljištu. Paradajz je posebno osjetljiv na nedostatak fosfora u prvim fazama rasta i razvića (rasad). Obrazovanje i zrenje plodova ide na račun hraniva nakupljenih u vegetativnim djelovima. Zbog toga je za paradajz od posebnog značaja obezbjeđenje.