Utorak , August 20 2019
Početak / Agro reportaže / Profesorica Ljubica Miladinović spojila struku s praksom i maštom

Profesorica Ljubica Miladinović spojila struku s praksom i maštom

Trebinjku Ljubicu Miladinović su u rodnom gradu znali kao medicinsku sestru, u Busovači kao profesora biologije i hemije, a sad je prepoznaju po siru, ali i ružama koje proizvodi u svom cvjetnjaku.

Ljubica se sjeća da, kada se tokom rata iz Busovače vratila u rodno Trebinje, nije bio mjesta u prosvjeti, ali jeste u bolnici gdje je završila radni vijek kao medicinska sestra. Među nekoliko novih početaka, u jedan od dražih, svrstava rad oko biljaka.

Biologiju i hemiju, ako ne u učionici, primjenila je na svojoj plantaži ruža u rodnom selu Čičevo kod Trebinja, gdje živi.

Kaže da ostati na neki način u onome što voli i za šta se obrazovala predstavlja joj satisfakciju, naročito kada pogleda prvu posađenu ružu, koja i poslije 12 godina cvjeta.

Prva plantaža je bila mala. Onda sam vremenom počela da je širim. Danas imam ruže svih boja, od bijelih, roze, crvenih, žutih, krem, šatiranih, u boji kajsije. Ruža je ruža i svaka je lijepa na svoj način.

Dodaje da je ponosna na ono što je postigla.

Oplemenila sam domaćinstvo. Činjenica jeste da me malo savladavaju godine i da je teže raditi, ali s druge strane me to ispunjava. Mnogo mi pomaže i sin, kad ima vremena. Zadovoljna sam u svakom smislu.

Sanja o plasteniku

Otkriva da dugo godina sanja o plasteniku u kojem bi posadila kale, jer voli taj cvijet „za sve prilike”.

Dvorište Miladinovića krase i redovi svih nijansi trajnog cvijeća, grmlje za dekoraciju buketa, voće, a u bašti sa povrćem rastu i hokaido tikve.

To je ukusna i izuzetno zdrava namirnica, posebno za bebe i malu djecu, od koje se pravi pire i razne čorbe. Uzgajam je godinama. I nju sam dobila. Ljudi vole da mi poklone sadnice. Takvi gestovi me istinski usrećuju, ali najvažnije je da sam u svojoj oazi našla mir.

Ističe ova bivša profesorka i medicinska sestra.

Prodaje ruže

Ljubica vikendom svoje ruže prodaje na trebinjskoj pijaci. Kupuju ih i domaći i stranci. Kao i komšije sa primorja, koji dolaze u trgovinu na jug Hercegovine, pošto ne mogu da vjeruju da još ima tako prirodnih i mirisnih ruža.

Osim uzgajanja cvijeća, od ruke joj ide i pravljenje sira, a pored  čuvenog trebinjskog „škripavca” proizvodi vakumirani i dimljeni sir, sir u ulju, ali i nemasni proteinski sir, kakav se rijetko može naći u Trebinju.

Vakum ima ulogu mješine, pa sir u njemu postepeno dozrijeva. Što duže stoji, bude ukusniji i kvalitetniji. Gruda mora biti dobro suva, u suprotnom će vakum iz sira izvući vlagu, odnosno surutku, koja će se vidjeti po najlon kesi, a izgubiće ono svojstvo koje bi trebalo da dobije. Osim laganog dozrijevanja, svrha vakuma je da sir čuva od uticaja vazduha, vlage, da se ne ubuđa. Jednom upakovan u vakumu može stajati  i do godinu dana, a kad toliko odstoji dobije se skoro trapist. Kad sam probala prvi put, nisam mogla vjerovati da je to moj sir.

Za proizvodnju nemasnog proteinskog sira saznala je na sjeveru Crne Gore, jer je to sir, koji se uglavnom priprema zimi, po niskim temperaturama.

To je sitni,  zdravi sir iz surutke. Surutka je melem za organizam. Kada sam saznala da iz nje vrlo jednostavno mogu izdvojiti proteine i napraviti takav sir, jedva sam čekala da probam.

Bijele ruže se mogu bojiti

Ljubica kaže da se određene vrste belih ruža mogu bojiti prehrambenim bojama tako što se dno stabljike ubrane ruže  rasiječe i stavi u vodu, a onda se doda boja.

Potrebno je da tako stoji osam sati, dok boja stigne u latice. Inače, jedna ruža može da se boji u dvije ili tri nijanse.

Izvor: SrpskaInfo

Facebook Komentari

Provjerite takođe

Mladi bračni par brine o divljim konjima

Predrag i Aleksandra Janičić su mladi bračni par iz trebinjskog sela Podvori, 17 kilometara udaljenog …