Krajem marta počela je berba ranog povrća, uzgojenog u plastenicima u Semberiji. Rani krastavci imaju dobru cijenu, tvrde povrtari, ali prodaju domaćeg povrća ugrožava uvozna roba koja je jeftinija.
Većina građana, kada može da bira, radije kupuje domaće nego uvozno povrće, uglavnom zato jer je svježije, ali vjeruju u bolji kvalitet povrća proizvedenog kod nas.
Ne sumnjam u naše proizvode. Naši seljaci to dobro proizvode i zato bih uzeo domaće.
Radije bih uvijek kupio domaći proizvod nego uvozni. Međutim, uvijek imam dilemu šta je to domaće u ponudi, a šta uvozno.2Kada se donosi odluka o kupovini, cijena igra važnu ulogu, a krastavci koji su ovih dana uvezeni iz Albanije znatno su jefitiniji od domaćih. Domaći krastavci u veleprodaji koštaju 3,5 KM po kilogramu, a uvozni 3 marke.
Malo je skuplje od uvoznog, kvalitet je zadovoljavajući. Cijene su za nas možda male, za mušterije velike.
Proizvodnja ranog povrća na našim prostorima je veoma zahtjevna. Sadnja počinje već sredinom januara, a plastenici se moraju danonoćno zagrijavati i nadgledati da bi krajem marta počela berba.
Nijedna godina nije ista. Ova je malo bolja što se tiče prinosa i cijena nije loša za početak, mada nas uvozni krastavac već niz godina ometa.
Proizvođači ranog povrća vjeruju da bi jedino sezonska zabrana uvoza određenih poljoprivrednih proizvoda u vrijeme kada je kod nas berba, mogla poboljšati njihov položaj na tržištu. Na kraju zahtjevnog i neizvjesnog proizvodnog procesa najteži dio im je prodaja proizvoda.
Izvor: RTRS
