Zatanjirao sam osam dunuma kupusa, odnosno oko 50 tona ovog povrća, jer nisam imao kome da ga prodam, izjavio je Darko Ilić, poljoprivrednik iz Gornjih Karajzovaca, kod Gradiške.
Otkup povrća u Republici Srpskoj je počeo, ali to dijelu povrtara nije ulilo puno nade jer na nekim povrtarskim kulturama, umjesto profita, beru gubitke.
Kupus je stigao, bio spreman za tržište, ali nije bilo potražnje. Onda su ga napale bolesti i došao mu je kraj. Da je bilo tržišta, naravno da bi se uspio prodati. To je roba prve klase, priča Ilić.
Ovaj poljoprivrednik dominantno se ove sezone uz kupus bavio i proizvodnjom lubenice, krompira i luka.
S krompirom i lukom ću takođe loše proći. Cijena im je niska, a potražnja nikakva. Kad roba ne ide obarate mu cijenu, ali ni na taj način nismo ništa dobili. Lubenici je cijena sada oko 30 feninga, što je za ovu godinu čak i dobro, ističe Ilić za “Nezavisne novine“.
Branko Mastalo, predsjednik Udruženja povrtara Republike Srpske, kaže da su s otkupom povrća počeli prerađivači, ali i firme koje mogu da ga otkupe pa izvezu.
U problemu su, ističe, poljoprivrednici iz Lijevča polja, gdje je višak nekoliko vrsta povrća, poput krompira, luka i kupusa, a prerađivača nema.
Povrtari iz Semberije imaju kome da prodaju povrće, a kod nas nema nikoga ko bi se mogao uključiti u preradu. Imamo firmu koja bi mogla da se bavi izvozom povrća, ali njima je otežavajuća okolnost što povrća imate i u okruženju, a pritom je jeftino, rekao je Mastalo.
Pita se kako izvesti, primjera radi, krompir ili kupus kad ga i u zemljama u okruženju ima u izobilju.
Kupus se zaorava, ni za krastavce nema pomoći. Kome ih izvesti ako je cijena niska i u okruženju? Za izvoz ima i luka, krompira… Ali, kako ćemo ih izvesti ako su u drugim zemljama jeftiniji nego ovdje? Cijena krompira ispod 40 feninga i luka ispod 50 feninga ne opravdavaju proizvodnju i da vam nešto ostane, pita lider povrtara u Srpskoj.
