U Ljubomirskom polju kod Trebinja, podignuta je prva plantaža šipka ili kako kažu Hercegovci-šipurka. Iako je prvi zasad star tek nešto više od godine, krajem ljeta vlasnik Radovan Anđelić očekuje prvi rod.
Sve što se proizvede ima tržište, a firma je zahvaljujući šipku ali i proizvodnji ljekovitog i aromatičnog bilja ostvarila izvoz u vrijednosti od milion maraka.
Na pionirski poduhvat Anđelić se odlučio zbog nedostatka sirovine na tržištu od samoniklog šipurka, čija je otkupna cijena visoka, i povećane tražnje proizvoda u evropskim zemljama. Sirovine za preradu, već godinama, nema dovoljno.
Prošle godine, na zakupljenih četerdeset pet hektara bivše plantaže voća, zasadio je deset, a na jesen planira sadnju dodatnih pet hektara.
Ako kažem da je sadnicu moguće nabaviti za pola marke, onda nije veliki ulog, na jedan hektar ide tri hiljade sadnica, ovdje je primijenjen sistem međurednog razmaka od četiri metra, jer planiramo mašinsku obradu, nema radne snage dovoljno, a biljka ne traži puno – rekao je Anđelić, vlasnik i direktor “Anđelić” d.o.o. Trebinje.
Otkupljivači su, prošle godine, kilogram ploda samoniklog šipurka plaćali 1,5 maraka. Anđelić kaže da su se i otkupljivači utrkivali da otkupe kilogram više.
To može da bude vodilja za potencijalne farmere da zasade nove površine. Za sada, proizvodnja šipurka nije u sistemu podsticaja.
Za dvije godine, kada plantaža bude u punom rodu, očekuje se prinos 7-10 tona po hektaru. Planira uvoz mehanizacije za berbu i obradu, i liniju za preradu šipurka.
Izvoz šipurkovog ulja i sirovine za čajeve nije problem, jer, osim tradicionalne upotrebe, proizvodi od šipurka, u zapadnoevropskim zemljama, koriste se i kao dodaci u široj paleti proizvodnje hrane.
Plantažni uzgoj šipurka, tvrdi Anđelić, prerpoznali su i u trebinjskoj gradskoj upravi, koja je zapušteno zemljište, po simboličnoj cijeni, izdala pod zakup.
