Mrkva pripada famliji štitarica i ona je dvogodišnja zeljasta biljka. Koristi se u ishrani kao korijenasto povrće zbog hranljivog sastava, mnoštva minerala i vitamina. U sastavu mrkve najviše ima ugljikohidrata, što je i čini bogatom hranljivim sastojcima.
Od vitamina je najvažniji karotin, odnosno provitamin A, ali ona u svom sastavu ima i druge vitamine: B1, B2, B6, K, D i C. Za mrkvu možemo reći da tek nešto više od tri stotine godina ima ovakav oblik i namjenu. Vremenom je selekcija stvarala i korijenove različite obojenosti. Njena prva namjena je bila gajenje za aromatično lišće, a tek kasnije je korijen počeo da se koristi u ljudskoj ishrani.
Ako mrkvu gajimo za tržite i korištenje u ishrani onda se gaji kao jednogodišnja kultura, a ako je gajimo za sjeme i dalju reprodukciju onda u zemljištu ostaje i naredne godine i gaji se kao dvogodišnja kultura.
Treba napomenuti da se korijen mrkve pruža prilično duboko u tlo i da je za njega karakteristična velika usisna moć. Dodatnu hranu obezbeđuje uz bočne žilice. Na površini svake biljke mrkve je mali plod dužine do 2 milimetra sa karakerističnim bodljama na površini, koji služi za dalje razmnožavanje. U jednom gramu sjemena mrkve ima od 700 do 1200 sjemenki.
Nije neophodna visoka temperatura
Biljka mrkve nema velike prohtjeve prema visokim temperaturama. Sjeme klija i niče na temperaturi od 3-5 stepeni celzijusa, ali onda period nicanja traje dosta dugo, ili prosto rečeno, biljka se muči da napreduje. Nakon nicanja biljčice su dosta otporne na mrazeve, pa mogu izdržati i -5 stepeni celzijusa.
Međutim, postoji opasnost da, zato što su bile izložene niskim temperaturama, pređu u generativnu fazu odmah i u prvoj godini se ponašaju kao da su već u drugoj. Najbolje je ako je spoljna temperatura tokom vegetacije šargarepe oko 18 stepeni celzijusa.
Svoje potrebe za vodom šargarepa uglavnom sa lakoćom zadovolji, ali ako bi za sušne godine bilo neophodno navodnjavanje. Najveće potrebe za vodom šargarepa ima u vreme kada ima samo 5-6 listova, kao i u vreme kada koren intenzivno deblja i raste.
Nedovoljna količina vode
Posljedice nedovoljne količine vode u tom periodu su rijedak sklop biljaka ili dobijanje kratkog i žilavog korijena, različitog oblika, koji nije prikladan za tržište. Obrada zemljišta na kome će se gajiti mrkve treba da je takva da se dobije mrvičasta struktura zemljišta i koriste herbicidi, da korovi ne bi ugrozili rast i razvoj mrkve.
Najbolja i najgora zemljiša za mrkvu
Najbolje je mrvku gajiti na pijeskovitim zemljištima i aluvijalnim nanosima, a najgora su teška glinovita zemljišta. Onda nastaju veliki deformiteti na mrkvi. Mrkvu je neophodno gajiti u plodoredu i na istu parcelu je ne treba vraćati prije isteka 3-4 godine. Odlični predusijevi su joj krompir, kupus, paprika i mahunarke.
Ako sada, pred nastupajuću zimu, želimo da posijemo mrkvu, limitiraju nas uslovi koji su tokom zime nepovoljni, ali riješenje je gajenje u toplim tunelima, koji mogu da budu niski i poluvisoki. U niskim tunelima je neophodno pokrivanje agrilom.
Zimske mrkve
Na taj način se tokom zime mogu proizvoditi i bebi mrkve, koje su izuzetno atraktivne i zanimljive za tržište. Nude se tržištu u rano proljeće, kada nema drugog svježeg povrća, ali i prehrambenim industrijama za zamrzavanje. Najbolje je saditi je na kupicama ili izdignutim linijama, bankovima, uz dodatak stajnjaka.
Neophodno je i zagrtanje mrkve da ne bi ostale zelene glave, koje umanjuju tržišnu, ali i hranljivu vrijednost. Zagrtanje ima još pozitivnih karakteristika na gajenje mrkve. Vrši se i uništavanje međuredne vegetacije, razbija se pokorica i direktno popravlja stanje vlage i prozračnosti zemljišta. Pri ranijoj sjetvi se bolje razvija korijen i veći je sadržaj karotina i šećera u njemu.
Prihrana i đubriva
U koje god doba godine da se gaji, na rast i razvoj šargarepe dobro utiče prihrana i NPK đubriva. Dodatkom azota kroz prihranu direktno utičemo na povećanje vitamina A u korijenu, dok dodatkom kalijuma utičemo na povećanje šećera i vitamina C u korijenu.
Sjetva mrkve zavisi od sortnih karakteristika. Može biti proljećna, ljetnja i pod kontrolisanim uslovima, kasna jesenja. Razmak između redova treba da bude 35-40 cm. A dubina od 1-1,5 cm, dok razmak unutar redova treba da bude 5-8 cm. Pri sjetvi u dvostruke trake razmak između traka treba da je 75 cm. Pri ranijoj setvi se bolje razvija korijen i veći je sadržaj karotina i šećera u njemu. Ono što je aktuelno ovih dana je jesenja berba odnosno vađenje mrkve. Ova mrkva se čuva u odgovarajućim uslovima za duži vremenski period.
Sjeme
Mrkva za sjeme je posađena krajem avgusta i isključivo se sadi u bankovima, a kada uđe u zimski period, korijen je već debljine oko 1 mm. Zalivanje odlično utiče na prinos mrkvu. Treba ga sprovoditi oprezno, zato što višak vode smanjuje sadržaj šećera u korijenu. Prinosi mrkve su, ako je namjenjena svježoj proizvodnji, oko 25-35 tona po hektaru, a ako je namjenjena za čuvanje preko zime i industrijsku preradu, od 60-70 tona po hektaru jer se vadi u fiziološkoj zrelosti.
Čuvanje mrkve
Mrkva se tokom zime može čuvati u nadzemnim trapovima širine oko 1,5 metra, a visine oko 1m. Obavezna je horizontalna i vertikalna ventilacija. Preko mrkve se stavlja tanak sloj zemljišta, pa sloj izolatora, pa još jedan sloj zemljišta. Na ovakav način se može čuvati do 6 mjeseci.
U podrumima, na temperaturi od 2 do 5 stepeni celzijusa, uz relativnu vlažnost zraka od 90%, mrkva može da se čuva 2-3 mjeseca, a u hladnjači u strogo kontrolisanim uslovima i do 8 mjeseci.
Izvor: Agromedia.
