Petak , Novembar 22 2019
Najnovije vijesti
Početak / Agro reportaže / Zašto nam nestaju sela?

Zašto nam nestaju sela?

Veliki problem u posljednjoj deceniji koji je zadesilo poljoprivredu ove regije je masovan odlazak ljudi iz sela zbog neprofitabilnosti poljoprivrede kao jedne od vodeći grana ekonomije kod nas.

Poznato je da su kod nas u poljoprivrednom sektoru tj. u selima preovladala mala i srednja gazdinstva gdje poljoprivredni posjed iznosi od 3 do 7 hektara po jednom gazdinstvu.

Zbog loše agrarne strategije, kao loše podsticajne politike, mi danas imamo potpuno pusta sela ili sela u kojima je prosjek godina oko šezdeset.

Šta se desilo to sa našim selima?

Jedno od osnovnih pitanja koje je bilo aktuelno prije desetak godina je nedovoljna razvoj ruralna infrastruktura koje je za posljedicu imala odlazak ljudi iz sela. Međutim, danas prolazeći kroz naša sela, razvoj infrastrukture je na zavidnom nivou, ali je još veći egzodus radno sposobnog stanovništva iz sela.

Prolazeći kroz neka sela (mjesta) u Republici Srpskoj pozavidjela bi i sela u najrazvijenijim Evropskim državama. Infrastruktura u većini sela je na zadovoljavajućem nivou ali jednostavno nema ljudi i sela izgledaju sablasno.

Šta je problem i kako ga riješiti?

Poznato je da kod nas gro poljoprivrede, čak negdje između 80-90% obima proizvodnje, čine mala i srednja gazdinstva, tj. gazdinstva od 3 do 10-12 hektara zemlje. Danas ta gazdinstva, uslijed neoliberlnog načina privređivanja, gdje se sve mjeri u hiljadama i milionima, nisu sposobna da budu konkurenta a ni produktivna u ostvarivanja profita na vlastitom gazdinstvu.

Za ovakvu nastalu situaciju možemo kriviti veći broj faktora. Faktori kao što su visoka standardizacija poljoprivredne proizvodnje, otvorenost tržišta, nedovoljna organizovanost sami poljoprivrednih proizvođača i najvažniji koji mi smatramo, jeste država sa svojom agrarnom politikom, strategijom i podsticajem.

Agrarna politika

Agrarna politika koja se bazira na ovim prostorima u posljednjoj deceniji se bazira isključivo na povećanje produktivnosti, kroz povećanje konkurentnosti, kako bi bila značajan igrač na tržišnoj utakmici u određenim sektorima poljoprivrede.

Uslijed neoliberalnog načina poslovanja i stvaranja što većih konglomerata tj. gazdinstava/firmi došlo je do potpunog urušavanja malih i srednjih gazdinstava a samim tim i do nestanka sela.

Ovdje kod nas je apsurd, zastrašujuće, da je država direktno uticala na razvoj pojedini sektora poljoprivrede a ne tržište. Država je kroz usmjeravanje subvencija partijskim članovima i rođačkim vezama stvorila određene sektore toliko superiornim da ti sektoru u normalnoj tržišnoj utakmici imaju da se rasprše kao mjehur od sapunice.

Mljekarstvo u RS

Najočitiji primjer je sektor mljekarstva u Republici Srpskoj gdje je prije desetak godina bilo oko 12.000 gazdinstava koje se bavili proizvodnjom mlijeka, danas je to ispod četiri hiljade. Prije nekoliko mjeseci Evropska unija je tražila da se provjeri , kako to da kod nas čak 90% mlijeka je ekstra klase a u EU je to od 30-35%, što je opet država (državni činovnici) kroz „dilove“ sa većim farmama eliminisala male farme.

Naredni korak od strane EU je da se subvenciji u sektoru mljekarstva svedu na minimum, što će ovaj sektor potpuno eliminisati kao značajan sektoru poljoprivrede kod nas.

Raspodjela podsticaja

Subvencije, kao jedna od najznačajnijih stavki, su agrarni problem većine država u Evropi, tako i kod nas. Međutim, kod nas su one loše usmjerene. Imamo opet apsurd, gdje se subvencionišu velike farme (preduzeća) a zapostavljaju se mala i srednja gazdinstva koja čine najveći obim naše poljoprivredne proizvodnje.

Tako da imamo u Republici Srpskoj oko 400 velikih koji vuku gotovo polovinu agrarnog budžeta a ostalih 25.000 gazdinstava drugu polovinu. Osnovna poenta subvencionisanja poljoprivrede jeste upravo opstanak malih i srednji gazdinstava i zadržavanja stanovništva u selim kroz ostvarivanje vlastitih potreba.

Mi upravo radimo suprotno i tjeramo stanovništva iz sela. Umjesto da ograničimo podsticaje do 20 hektara i da omogućimo opstanak malim i srednjim gazdinstvima mi pravimo „Produktivna Gazdinstva“ ili velika na osnovu veliki podsticaja, koja će uslijed tržišne utakmice sa velikim gazdinstvima okruženja u potpunosti nestati.

“Jugoslovenski sindrom”

Strategija razvoja poljoprivrede je jedan od bitnih faktora svake države. Kod nas te strategije nema, ili se prepisuju iz prethodnih strategije. Mi uopšte nemamo sektorsku analizu bilo koje poljoprivredne grane. Već na osnovu neki strategija iz okruženja ili EU donosimo „napamet“ strategiju za naredni period.

Danas kad je svijet postao jedno globalno selo i kada se nude na milione proizvoda iz sektora poljoprivrede mi zanemarujemo značaj tržišta i kako prodati naš proizvod. Mi stalno imamo „jugoslovenski sindrom“ da će kupac naš tražiti a ne mi njega.

Danas smo došli u situaciju da ne možemo da plasiramo svoj proizvod ni na tržištu okruženja a kamoli na nekom većem tržištu.

Šta tražimo?

Bez pomoći države kroz veću prezentaciju poljoprivrede kao značajne grane ekonomije, kroz sektorsku analizu, kroz veća ulaganja u marketing poljoprivrede, koji je mnogo značajni od marketinga u drugim sektorima, na osnovu geografske zaštite porijekla određenih poljoprivredni proizvoda i stvaranje sopstvenog brenda nema ni opstanka sela a ni i ljudi koji u njemu žive.

Ovo je naše viđenje problema i ukazivanje na greške za koje mi mislimo da su dovele do nestanka sela u našim krajevima. Ako se nešto u narednom periodu drastično ne preduzme, može se samo pričati da su bila sela i tu živjeli poljoprivrednici koji su se bavili svojim radom i izdržavali porodice.

Autor teksta: Asocijacija poljoprivrednih udruženja Semberije

Autor Redakcija

Redakcija
Prvi poljoprivredni portal Posavine i Semberije

Provjerite takođe

Ukupno sedam miliona maraka za obnovu poljoprivredne mehanizacije

Ministarstvo poljoprivrede uručilo je 122 rješenja poljoprivrednicima koji su ostvarili pravo na podsticaj za kapitalne …