U organizaciji Instituta za razvoj i unapređenje poljoprivrede Brčko održan je eduktivni skup na temu: “Primjena karbokalka u smanjenju kiselosti poljoprivrednog zemljišta“.
Institut
Azeleja Suljkanović, direktorka Instituta, koji je osnovan prije dvije godine za potrebe fabrike Bimal, istakla je da su sva zemljišta u BiH kisela. Posebno u distriktu i okolini. Zbog čega biljke ne mogu da koriste sve hranjive materije iz zemlje.
Uvođenjem karbokalka u proizvodnju postiže se puni prinos i kvalitet poljoprivredne kulture. U fabrici Bimal, dnevno se proizvede 20 tona karbokalka, što su dovoljne količine za područje distrikta, istakla je Suljkanovićeva.
Spasoje Radić, viši stručni saradnik za ratarstvo i povrtarstvo u Vladi Distrikta rekao je da, prema analizama koje su vršene na Institutu u Banja Luci, karbokalk sadrži oko 32 odsto kalcijuma i druge hranjive elemente koje ulaze u zemljšte. A, naši poljoprivrdnici, iako ga besplatno mogu dobiti od fabrike Bimal, još uvijek ne koriste njegove komparativne prednosti, kaže Radić.
Naše kalkulacije pokazuju da su ulaganja u njegovu nabavku samo u prevoz i distribuciju na terenu, dok je korist korišćenja karbokalka po jednom hektru 500 KM. Radi se, maltene, o podsticaju, dodao je Radić.
Da li će ga koristiti ili ne, o tome odlučuju poljoprivrednici, a ne Vlada Distrikta, kaže Saša Tanić, šef Odjeljenja za poljoprivredu, šumartsvo i vodoprivedu u Vladi Brčko distrikta.
Branko Milanović, predsjednik Udruženja poljoprivrednika „Sloboda“ iz Mjesne zajednice Cerik kaže da je njegovo udruženje prije šest godina radilo projekat u okviru koga su potrošili 300 tona karbokalka na parcele u Ceriku. Pokazalo se, kaže, da su se urodi povećali, na onim parcelama gdje su prinosi uvijek bili manji i do 30 odsto.
Primjetio sam da su i voćnjaci bili rodniji nakon što je zemlja bila tretirana karbokalkom, jer je njena kiselost dosta smanjenja. Projekat je tada finasirala lokalna vlada, a sada, kada karbokalka imamo besplatno, jedini problem jeste njegov transport do njiva, istakao je Branko
Da li smo postali razmaženi pa ne koristimo besplatne sirovine koje su nam dostupne i koje nam povećavaju prinose, ostaje pitanje?
