Iako rod iz godine u godinu odnose mraz, grad, poplave i suša, rijetki su oni poljoprivrednici koji svoje površine osiguravaju.
[tie_full_img]
[/tie_full_img]
Foto: hariscalkic.com
Od grada i požara proizvodnju osigurava manje od jedan odsto registrovanih poljoprivrednih gazdinstava u Srpskoj. Dok se za dodatni vid osiguranja od poplava i gubitka ploda, koji je i nešto skuplji, odlučuje tek neznatan broj poljoprivrednika.
Drago Tomić iz Amajlija je svoju pšenicu osigurao od požara i grada. Za to se po hektaru izdvoji 70 KM, međutim, od suše se nije osigurao, jer se, kaže, ne isplati.
Osiguranje od suše je tri do četiri puta skuplje. Ne isplati se plaćati polise svake godine, a nikada se ne zna kada će nas pogoditi suša, ali ove godine žalim što to nisam učinio. Šteta na mom kukuruzu je od 50 do 80 odsto. Sa druge strane, i da sam osigurao kukuruz, ja od njega moram uraditi silažu, a dobijem nekvalitetnu silažu. Znači i da mi plate štetu za smanjen prinos ostaje nam problem kvaliteta roda, a to se ne može nadoknaditi – kaže Tomić, kako piše Blic.rs
Za razliku od ratara, proizvođači duvana, kojima je grad više puta prepolovio rod, redovno osiguravaju usjeve.
Milan Stanojević iz Velike Obarske kaže da je osiguranje za poljoprivrednike neophodno, ali da bi trebalo da bude jeftinije s obzirom na cijenu duvana.
Pretrpio sam mnogo štete. Odnesu vremenske nepogode i po 50 odsto i više prinosa. Kad dobijem odštetu za to, onda se nekako pokriju bar uloženi troškovi – kaže ovaj duvanar.
Osiguranje
Istovremeno, mnogi poljoprivrednici bježe od osiguranja zbog, kako kažu, negativnih iskustava sa nekim osiguravajućim društvima.
Risto Arsenović iz Asocijacije poljoprivrednih udruženja Semberije kaže da je prethodnih godina bilo slučajeva da su poljoprivrednici više platili osiguranje nego što im je isplaćena šteta.
Onda mnogi zbog računice i ne osiguravaju parcele – kaže Arsenović.
U osiguravajućim kućama koje redovno isplaćuju obaveze, međutim, kažu da je poslednje tri godine povećan procenat osiguranih površina. Osigurana suma, na osnovu koje se obračunava iznos polise uglavnom se dobija zbrajanjem prosječnog prinosa, ukupne površine i cijene roda. Pa tako osiguranje od osnovnih rizika – požara, udara groma i grada za hektar pšenice iznosi u prosjeku 40 KM, za kukuruz 51 KM, a osiguranje od poplave i suše dva puta skuplje.
Osiguranje poljoprivrede čini manje od jedan odsto ukupnog portfolija svih osiguranja u RS. Osigurava se, uglavnom, proizvodnja duvana, plastenička, voćarska i proizvodnja mlijeka. Jer je stočarima to preduslov za dobijanje kreditnih sredstava.
Za podsticaj za sufinansiranje premija osiguranja godišnje se u prosjeku prijavi svega tridesetak poljoprivrednika. Kako saznajemo, u Ministarstvu poljoprivrede RS ove godine zaprimili su samo 15 zahtjeva za osiguranje. Veći broj prijava očekuju u septembru kada će polise uplaćivati proizvođači duvana. Postoji nekoliko rješenja za povećanje broja korisnika osiguranja.
Javno privatno partnerstvo
Jedan od modela je javno privatno partnerstvo između države i osiguravajućih kuća, pri kojem bi država dio sredstava investirala u Fond za osiguranje. Resorno ministarstvo bi moglo i da propiše norme, po kojima bi onaj ko osigura usjeve mogao da računa na 100 odsto podsticaja, a ostali na polovinu ili da poljoprivrednici sami formiraju društvo uzajamnog osiguranja da po povlaštenim pravilima mogu sami da ulažu novac.
izvor: Blic.rs
