U privredi i društvu postoje različite djelatnosti, kao što su: industrija, medicina, poljoprivreda, rudarstvo, trgovina, hotelijerstvo i turizam, obrazovanje, zdravstvo, kultura, državna administracija, javna preduzeća. Svaka od ovih oblasti ima svoj menadžment, koji koristi naučna saznanja opšte nauke o menadžmentu usklađene sa karakteristikama u radu pojedinih oblasti. Tako se pored opšteg menadžmenta, javljaju takozvani specijalizovani, odnosno granski menadžmenti između kojih je i menadžment u poljoprivredi, piše za forum Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe Srbije Dragan Kolčić iz PSSS Knjaževac.
Dodaje da se menadžment u poljoprivredi dijeli u dvije kategorije – strateški menadžment i operativni menadžment.
Strateški menadžment je značajan za dugoročno poslovanje i plansko vođenje ekonomije poljoprivrednog gazdinstva. Predstavlja donošenje poslovnih odluka od značaja za buduće poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Donošenje strateških odluka na poljoprivrednim gazdinstvima se uglavnom zasniva na određivanju strukture proizvodnje u narednom periodu.
– U poljoprivredi, za razliku od drugih privrednih grana nije lako i brzo mijenjati strukturu proizvodnje zbog čega je i odgovornost menadžmenta, odnosno nosioca poljoprivrednog gazdinstva koji donosi odluke veoma velika. U nekim sektorima poljoprivrede, kao što je voćarstvo ili vinogradarstvo, ciklus proizvodnje je dugoročan, pa je za preorijentisanje proizvodnje prema tržišnoj tražnji u kraćem roku nemoguće. Zato su i strateške odluke nosioca gazdinstva, odnosno poljoprivrednog prozvođača koji je ujedno i menadžer, bitne za dugoročno pozitivno ekonomsko poslovanje poljoprivrednog gazdinstva – navodi Kolčić.
Donošenje strateških odluka zahtijeva od menadžera gazdinstva definisanje vizije i misije gazdinstva, poslovnih ciljeva, analizu raspoloživih resursa, analizu okruženja i odlučivanje o strategiji proizvodnje (strukturi, obimu,plasmanu proizvodnje).
Operativne odluke se donose na kraći vremenski period od strateških odluka.
– Donošenje odluka na poljoprivrednom gazdinstvu treba da se zasniva na evidentiranju koje treba da kontroliše upotrebu resursa i da se njima upravlja – ističe autor.
Da bi u svakom trenutku znao kuda ide njegov biznis, proizvođač menadžer) mora da ima jasnu sliku o svojoj trenutnoj poziciji.
Osnovni razlozi vođenja evidencije na farmama su:
– poređenje sa predhodnim godinama i sa drugim sličnim gazdinstvima;
– da se olakša planiranje budućih aktivnosti i donošenje pravih poslovnih odluka;
– da se izmeri finansijski uspjeh u poslovanju gazdinstva.
Vođenje evidencije na nekom poljoprivrednom gazdinstvu može biti od koristi pri donošenju ispravnih odluka u zavisnosti da li su podaci tačni, napominje Kolčić:
– Svako gazdinstvo (farma) je jedinstveno i specifično, kako u pogledu resursa kojima raspolaže, tako i u pogledu sposobnosti onoga ko donosi poslovne odluke. U praksi se često dešava da poljoprivrednici koji vode knjigovodstvo precjene prihode svoje farme i potcijene ukupne troškove (troškove proizvodnje i troškove života članova farme). U ovakvim situacijama sve odluke koje budu donijete na osnovu ovih evidencija biće pogrešne i mogu ostaviti dugoročne posljedice na poslovanje farme.
Pogrešne odluke koje mogu biti donijete na ovaj način u poljoprivredi se prije svega odnose na strukturu proizvodnje (pogrešan odabir linija proizvodnje), šta proizvoditi, koje inpute koristiti, koliko koristiti pojedine inpute, koje oblike finansiranja koristiti, kako i gde prodati proizvode.
– Jednom formirane odluke treba kontinuirano analizirati i eventualno korigovati ukoliko to zahtevaju važeći tržišni uslovi. Razlozi zbog kojih su odluke podložne analizi i korekcijama su prije svega kretanje tržišnih cijena koje može biti mjesečno, nedjeljno, dnevno – piše Dragan Kolčić.
Zavisno je od mnogih faktora: od klimatskih uslova, agrarne politike, odnosu uvoza i izvoza kao i od ostalih faktora koji utiču na ponudu i potražnju nekog poljoprivrednog proizvoda.
Drugi faktor koji u velikoj meri utiče na korekciju odluka su razvoj novih sorata, sredstava za zaštitu bilja, dopuna stočnoj hrani, savremenija mehanizacija, alati i priključne mašine.
Promjene koje se odnose na pojavu novih zakona u poljoprivredi, zaštiti životne sredine, uredbe, zakoni, takođe mogu uticati na korekciju unapred donešenih odluka.
Na osnovu karakteristika odluka koje poljoprivredni proizvođač/menadžer na poljoprivrednom gazdinstvu mora da donese, definišu se i karakteristike menadžera poljoprivrednog gazdinstva, navodi Kolčić:
– sposobnost da organizuje i izvršava zadatke i ciljeve koje postavlja u dogovoru sa članovima svog domaćinstva;
– dobro razume agrotehnološke i ekonomske aspekte proizvodnje i prodaje poljoprivrednih proizvoda;
– sposobnost da komunicira sa okruženjem kako bi obezbedio kvalitetne informacije neophodne za poslovanje i
da na bazi prikupljenih informacija donosi kvalitetne odluke u poslovanju.
(ekapija)
