Žene na selu čine četvrtinu svjetskog stanovništva, uglavnom nisu vlasnice imanja, ali su zato glavna radna snaga u svojim domaćinstvima.
Foto: S. R. Mrkonjić/RAS Srbija
Primjer uspješne žene sa sela je Radenka Tešić, koja sa lakoćom vodi porodično imanje u Tobutu podno Majevice, opštini Lopare.
Među prvima u selu se uključila u rad Udruženja “Agromajevica”, zahvaljujući kojem je dobila plastenik, pa se osim ratarstvom i stočarstvom počela baviti i plasteničkom proizvodnjom.
Plastenik je velika investicija i ne bih mogla da ga priuštim iz kućnog budžeta. Sada lakše proizvodim i prodajem povrće i tako stičem dodatni prihod. Mnogo mi znači što imam svoj dinar. Osim toga, učestvujem na sajmovima, uspostavljam poslovne kontakte. To je i prilika da se družimo, jer žene sa sela malo vremena imaju za sebe, kaže Radenka.
Foto: S. R. Mrkonjić/RAS Srbija
Okuplja društvo i kada se radi, ali i odmara.
Priskočimo u pomoć i kad se seno skuplja, bere kukuruz, “uspremaju” šljive. Zato, kad dođu zimski mjeseci, pa nema toliko posla na imanju, imamo više vremena za sebe. Pozovem komšije i rodbinu. Na trpezu iznesem sve domaće i friško. Uglavnom ono što sam sama pripremila. Ima tu starih jela, ali i specijaliteta koje tek isprobavam – kaže Radenka.
Mnogo joj je dragocjena i podrška najbližih.
Sve što radim, radim kako bi moja porodica imala solidan i lijep život. Djecu školujem. Treba da završe fakultete, ali ih treba motivisati i da ostanu na selu, jer nigdje nije ljepše nego u zavičaju, poručuje ona.
Foto: S. R. Mrkonjić/RAS Srbija
Prije 17 godina u ovo selo stigla je i jedna Moldavka, Zinaida. Udala se u Miljanoviće, rodila troje djece.
Aktivno se uključila u život sela, ali i pokazala veliko umijeće u poljoprivredi. Među prvima je, kaže, zasadila 2.000 sadnica paradajza, kao i 1.300 paprike, što je za Majevičane sasvim neuobičajeno.
Rizikovala sam i uspjela. Imala sam čak pet tona paradajza i sve sam prodala, kaže Zinaida i poručuje ženama da rade ono što vole, a uspjeh neće izostati.
I Slavica Prelić iz Tobuta živi od poljoprivrede. Svaki dan joj je, kaže, radni. Nema ni vikenda ni sveca, a ni na godišnji nikada ne ide. Ipak, ne žali se.
Imamo divnu prirodu, čist vazduh, kvalitetnu vodu. Jedemo zdravu hranu. Imamo svoje povrće, voće, mliječne proizvode. Sve bez aditiva, hemije. Nije lako, ali srećna sam ovdje, kaže Prelićka.
Probleme, ali i blagodeti života na selu zajednički su i ženama u Semberiji.
Slobodanka – Cica Cacanović iz semberskog sela Golo Brdo uvijek je imala svoj cilj. Nekada su se ona i muž bavili poljoprivredom, držali stoku, ali su uvijek težili boljem životu.
I uspjeli su, osnovali su firmu koju su danas preuzela djeca, a zahvaljujući dobroj organizovanosti, razumijevanju i slozi u kući nižu uspjehe.
Tako je i danas, žive u zajedničkom domaćinstvu sa sinom. Svi su jedni drugima podrška kao što je i Cica bila mnogim ženama u selu, kojima je skretala pažnju da moraju imati i vrijeme za sebe.
Ne smiju žene na selu da zapostavljaju sebe. Ne samo da budu u kuhinji, plasteniku, štali i na njivi. Moraju da se srede i izađu sa drugaricama, da razvijaju socijalni i društveni život. I važno je da imaju hobi. Moj hobi je da vozim motor. Ja začas sjednem na motor i sa drugaricama na kafu. To me učini zadovoljnijom i srećnijom. A sve svoje obaveze stignem da završim, kaže Cica.
Od žena zavisi oživljavanje sela
Iako se položaj žena u ruralnim područjima vremenom poboljšava, one se i dalje suočavaju s brojnim problemima.
Finansijska zavisnost od muškaraca, slabe mogućnosti ekonomskog osnaživanja i nedovoljan pristup zdravstvenim, obrazovnim i kulturnim ustanovama i drugim resursima, samo su neki od najočitijih.
Žene su vitalni faktor od koga zavisi oživljavanje sela i ruralni razvoj u cjelini, te njihov nepovoljan položaj i problemi s kojima se suočavaju ne smiju biti marginalizovani, upozoravaju i nevladine organizacije koje brinu o pravima žena.
