Trebinjac Milo Vidaković uzgojio je u svome selu Baljivac neobično teške krompire pa je ovgodišnji rod bio trostruko veći.
Dešavale su se rodne i sušne godine, pa pamtimo vrijeme i kada bi nam suša desetkovala dobar dio roda, ali i rodne godine. Ovogodišnji rod je zaista bio nezapamćen. U jednoj dolini, gdje sadim krompir, pod svakom cimom bio barem jedan težak preko kilogram. Bilo je i do dva kilograma u jednom krompiru – kaže Milo.
Pročitajte još: Savjeti za sadnju krompira u plasteniku
On je i poznati proizvođač meda.
Kada smo ga ugledali s krompirom na trebinjskoj pijaci, najprije smo pomislili da slaže vekne hljeba umjesto krompira. Oko njega se narod okupljao u nevjerici, podižući krompir i čudeći se.
Milo ih je uredno slagao i vagao. Za tri krompira je vaga pokazala pet kilograma, a za sedam komada cijelih deset kilograma – i tako redom.
Rekordna godina
Kaže da krompir nije ničim posebno tretirao, osim što je u poljoprivrednoj apoteci kupio novu sjemensku sortu, takozvanu agriju. Ispostavilo se da joj godi hercegovačka crnica, ali joj je i kiša pala baš onda kada je trebalo. U njegovom selu niti ima izvora vode, niti bilo kakvog drugog sistema za navodnjavanje.
Rijetke su ovakve godine u mome selu, ali i inače u Hercegovini. Prinosi na njivama, ali i med u pčelinjacima, su bili rekordni. To se, po kazivanju starih ljudi koji više pamte, dešava jednom u nekoliko decenija.
Kaže da je jedna zasađena dolina ove godine “dala berićeta” za tri naredne. Kiša, koja je pala u pravo vrijeme, je barem uduplala rod.
Sudeći po mome pamćenju, ali i po pamćenju onih starijih, dabogda da se ovakva godina ponovi za pedeset godina.
Milo kaže da je zadovoljan i “normalnim godinama”.
Izvor: Nezavisne.
