Mljekarstvo se i dalje isplati iako se mljekare suočavaju s problemom plasmana. Kao i sa velikim zalihama gotovih proizvoda zbog pada potrošnje mlijeka i mliječnih prerađevina, na šta je u velikoj mjeri uticala pandemija virusa korona. Međutim, na semberskim farmama proizvodnja nije ugrožena.
Za razliku od uzgajivača tovne junadi i svinja, koji su pretrpjeli velike gubitke zbog teškoća u plasmanu, proizvođači mlijeka tvrde da je posljednjih godina ova proizvodnja najsigurnija. Iako su mljekare smanjile otkupnu cijenu mlijeka, otkup je redovan, a dobri podsticaji za ovu proizvodnju obezbjeđuju rentabilnost.
Gazdinstvo Tomića
Poljoprivredno gazdinstvo Drage Tomić iz Amajlija kod Bijeljine duže od 20 godina bavi se proizvodnjom mlijeka. Imaju 60 grla, 35 muznih, a ostalo su priplodne junice i telad koju uzgajaju za obnovu stada muznih krava. Dnevnom proizvodnjom mlijeka od 550 do 600 litara obezbjeđuju sredstva za pristojan život petočlane porodice i funkcionisanje farme.
Ova proizvodnja bila je do 2006. na granici rentabilnosti. Sada je najprihvatljivija i najisplativija grana u poljoprivredi. Podsticaj je sa 10-12 feninga povećan na 25 feninga. Imajući u vidu ulaganja, isplati se, pa se sve više poljoprivrednika intenzivno bavi proizvodnjom mlijeka, kaže Tomić.
Zbog pandemije virusa korona prošla godina donijela je velike probleme poljoprivrednom sektoru. Farmeri koji proizvode mlijeko, kaže Tomić, najlakše su podnosili posljedice pandemije.
Cijena mlijeka je snižena, ali s druge strane godina je bila povoljna za ratarstvo, pa smo obezbijedili dovoljne količine žitarica. S obzirom da koncentrovana hrana poskupljuje i da se tendencija rasta cijena nastavlja očekujemo da će i proizvodnja mlijeka poskupiti. Nadamo se da godina neće biti ekstremno teška, ističe ugledni semberski mljekar.
Ipak, najvažnije je, ističe Tomić, da otkup mlijeka nije zaustavljen. Cijena jeste niska, 60 do 65 feninga, ali sada je bitno da se mlijeko ne prosipa i da ide u preradu.
Zakup oranica važna je stavka u ovoj proizvodnji. Za dunum farmeri u Amajlijama plaćaju od 70 do 100 KM, najskuplje u ovom dijelu Srpske.
Naše selo je poznato po tome da svako domaćinstvo ima mnogo stoke, a svima fali zemlje, tako da smo praktično jedni drugima konkurencija, ističe Tomić.
Koncesija bi pomogla
Kada bi dobili državnu zemlju pod koncesiju širili bi farmu. Imaju zatvoren sistem muže, automatsko izđubravanje i u objektu nema mnogo posla. Zahvaljujući dobrim podsticajima obnovili su i poljoprivrednu mehanizaciju. Tomići su zadovoljni i sadašnjom situacijom.
Tri člana porodice obavljaju sve poslove na farmi, koja im obezbjeđuje dovoljno sredstava za pristojan život.
Veliki problem za gazdinstvo je nedostatak oraničnih površina. Tomići obrađuju oko 1.000 dunuma, od kojih je samo 330 u vlasništvu. To je ograničavajući faktor za širenje farme, jer nikad se ne zna koliko će uspjeti da obezbijedi zemlje za narednu godinu.
Kada smo tražili zemlju u koncesiju nismo naišli na razumijevanje nadležnih. A sa ovim površinama koje su u arendi nikada nismo sigurni da li ćemo ih moći zakupiti i dogodine, pojašnjava Tomić.
Izvor: Srpska Info