Na padinama Grmeča, u selu Šurkovac, gdje je nekada živjelo više od 500 stanovnika, povratničku čast čuva Mirko Pandža koji je obnovio porodično imanje, izgradio seoski put i posvetio se proizvodnji ovčijeg i kozijeg mesa, mlijeka i sira te meda i kokošijih jaja.
U ovaj planinski kraj, odakle se u nizini, u jesenjoj izmaglici naziru Ljubija, Prijedor, Sanski Most, Budimlić Japra i Novi Grad, Pandža se vratio prije deceniju i po, odlučan da iskoristi mogućnosti zdravog prirodnog ambijenta.
Sada, gotovo usamljen, bez komšija u blizini, bori se da vrijedno radeći obezbijedi dovoljno hrane za svoju porodicu, a preostali dio plasira na tržište.
Selo u kojem su ubjedljivu većinu u predratnom periodu činili Hrvati bilo je zapušteno i napušteno. Mnogi su odavde otišli u jednom pravcu, manjina se vratila, većinom starijih koji, kao i ja, vole rodno mjesto, svoj zavičaj. Za razliku od njih, ja sam odlučan da iskoristim zdravu prirodu, nezagađenu sredinu i to stavim u funkciju stočarske i poljoprivredne proizvodnje.
Pohvalio se Mirko Pandža.
Zajedno s bratom Marinkom, koji radi s njim, primarno uzgaja alpske koze i ovce rase pramenka. Ova djelatnost je najzastupljenija u Mirkovom domaćinstvu.
Jedino proizvodnja može oživjeti selo. U to sam apsolutno uvjeren. Obrađujem i koristim 400 dunuma zemljišta. Stalno povećavam proizvodnju kozijeg i ovčijeg mlijeka, sira, kokošijih jaja, meda, objašnjava Pandža suštinu svoje djelatnosti u poljoprivredi.
Najveći dio ovih proizvoda prodajem poznatim kupcima sa kojima sam dogovorio isporuku. Oni dolaze na kućni prag, a nekima ja donosim svoje proizvode. Radim mnogo, vjerujem da sam se opredijelio za isplativ posao kojeg se neću odreći.
Optimista je Mirko Pandža, gorštak iz Šurkovca.
Odlučan je da dugoročno ostane i gradi bolji život u udaljenom i opustošenom kraju, do kojeg je od prve jesenje kiše do proljeća, dok ne okopni snijeg, šumskim putevima gotovo nemoguće doći.
Kod mene je zdrava proizvodnja u pravom smislu. Nema hemije, nema žita ni plantažnih voćnjaka. Priroda jeste divlja, a mjesto na nekoliko stotina metara nadmorske visine. Međutim, za mene nema prepreka da ostavrim davno planirani i započeti posao. Čak sam nabavio i građevinsku mašinu koja mi služi za popravku puta i razgrtanje svega. Za mene je sve ovo veliki i pravi izazov.
Priča Mirko okružen alpskim kozama kojih ima 40, a stado stalno povećava.
Radimo i borimo se da domaći proizvodi bude adekvatno prepoznati, a farmeri i proizvođači kao ja budu adekvatno stimulisani.
Kaže Pandža koji je alpsku kozu, autohtonu rasu u Sloveniji, prepoznao kao dobru priliku za stočarstvo na padinama Grmeča.
U podređenom položaju
Marinko Pandža je aktivan i u društvenom životu. Prednjači u nastojanju da obezbijedi bolje uslove svojim sunarodnicima, hrvatskim povratnicima.
Nisam zadovoljan, jer smatram da lokalne vlasti u Prijedoru, republičke u Banjaluci i državne u Sarajevu ne pokazuju dovoljno interesovanja za povratnike, za pokretanje malog biznisa na poljoprivrednim imanjima i druge programe.
Porodica u Mostaru
Marinkova supruga i dvije kćerke žive u Mostaru. One povremeno dolaze u Šurkovac.
One imaju obaveze, posao, školovanje i druge poslove koje ne mogu napustiti. Meni ovdje pomaže brat Marinko, koji mi je desna ruka za sve poslove, jer usamljen čovjek, koliko god je sposoban, ne može sam raditi.
Ispričao nam je Mirko Pandža, pokazujući veliko imanje, obnovljenu kuću i planinski kraj visoko u brdima, gdje je zima već uveliko zakoračila.
